Jedan od najzagonetnijih spomenika drevnog Egipta možda krije tajnu staru čak 54 miliona godina. Naučnici su, naime, u krečnjačkim stijenama od kojih je isklesana Velika sfinga u Gizi pronašli fosile izumrle vrste krokodila, a ne isključuju mogućnost da se ostaci ove životinje nalaze i unutar samog spomenika.
Novo istraživanje pokazuje da se krečnjačka formacija od koje je isklesana Sfinga može povezati s periodom kada su drevni krokodili nastanjivali vode sjeverne Afrike.
Istraživači su u stijenama Mokattamske formacije na sjeveru Egipta pronašli fosilne ostatke vrste Herugavialis cairensis. Ime je dobila po drevnom egipatskom bogu Horusu, koji je možda poslužio kao inspiracija za izgled čuvenog spomenika.
Zbog toga se naučnici sada pitaju bi li se fosili ovih davno izumrlih krokodila mogli nalaziti i unutar same Sfinge.
Moguće je da je tako jer je spomenik isklesan od istih stijena u kojima su pronađeni fosili, objasnio je autor istraživanja, dr. Paul Behr iz Švedskog prirodoslovnog muzeja. Ipak, odmah je upozorio da ne preporučuje rastavljanje Sfinge kako bi se provjerilo postoje li fosili zaista unutar nje.
Jedan od koautora studije, profesor Philip Mannion s Univerzitetskog koledža u Londonu, pojasnio je da je neobična podudarnost s nedostatkom nosa na Sfingi utjecala na izbor imena nove vrste.
Ime inspirisano drevnim egipatskim bogom
Istraživači su krokodila nazvali po Horusu, drevnom egipatskom božanstvu koje se često prikazuje sa sokolovom glavom i koje je možda bilo inspiracija za ovaj kultni spomenik.
Herugavialis pripada grupi krokodila poznatih po izrazito dugim i uskim njuškama. Danas postoje samo dvije žive vrste iz grupe Gavialoidea, koje nastanjuju slatkovodna staništa na području Indijskog potkontinenta i jugoistočne Azije. Njihovi drevni srodnici nekada su, međutim, bili mnogo rasprostranjeniji.
Zanimljivo je da je fosilizirana lobanja vrste Herugavialis pronađena još dvadesetih godina prošlog stoljeća, tokom iskopavanja u Mokattamskoj formaciji. U to vrijeme naučnici nisu znali da je riječ o dotad nepoznatoj vrsti.
Napredak paleontologije omogućio je da se fosil ponovo detaljno prouči. Koristeći savremene analitičke metode, uključujući kompjuterizovanu tomografiju (CT), istraživači su mogli zaviriti u unutrašnjost fosilizirane lobanje i prepoznati važne anatomske detalje.
Analiza je pokazala da je riječ o novoj, ranije neopisanoj vrsti izumrlog krokodila.
Duga njuška i oštri zubi otkrivaju način života
Još jedna neobična podudarnost povezuje drevnog krokodila sa Sfingom. Kao što čuvenom egipatskom spomeniku nedostaje nos, tako i fosiliziranoj lobanji vrste Herugavialis nedostaje vrh njuške.
Iako je taj dio fosila blago oštećen, karakterističan oblik lobanje pružio je paleontolozima važne informacije o načinu života ove drevne životinje.
Prema riječima dr. Behra, Herugavialis je imao dugu i usku njušku s oštrim, šiljatim zubima, sličnu onoj kod današnjih pripadnika grupe Gavialoidea.
Naučnici smatraju da se ova drevna vrsta krokodila vjerovatno hranila ribom. Tome u prilog ide i mjesto na kojem su pronađeni njeni ostaci: Mokattamska formacija, osim fosila Herugavialisa, sadrži i brojne fosilne ostatke riba.
Istraživači smatraju da je nestanak ove vrste povezan s velikim promjenama u području Sredozemnog mora, uključujući njegovo intenzivno isušivanje prije približno šest miliona godina.
Iako još nema dokaza da se fosili drevnog krokodila zaista nalaze unutar Sfinge, ovo otkriće pokazuje da stijene od kojih je isklesan čuveni spomenik čuvaju tragove života koji je postojao milionima godina prije nastanka drevnog Egipta.