Burak: „Je li Saudijska Arabija suočena s najvećom prijetnjom u posljednje dvije decenije, kako upozorava BBC?“
Ahatović: „Ne bih to nazvao neočekivanom prijetnjom. Prije bih to nazvao očekivanom eskalacijom. Samo je bilo pitanje vremena, uslova i načina na koji će se to dogoditi. To nije ništa što se nije moglo očekivati. Ugrožavanje sigurnosti na ovaj način, od strane milicije Huta, bilo je očekivano. Ovo je samo upozorenje koje bi trebalo otrijezniti Rijad, posebno kada je riječ o napadu na aerodrom Kralj Halid u Rijadu i stradanju civilnog stanovništva, odnosno građana koji su se zatekli na aerodromu. Jednostavno, eskalacija rata s Jemenom već je mjesec i po, pa i duže, svakodnevna pojava. Ovakvi incidenti mogli su se očekivati.“
Burak: „Hoće li se Sjedinjene Američke Države uključiti u ovaj sukob?
Ahatović: „One su već uključene, između ostalog i obavještajno. Dobijaju informacije o tome šta se dešava, a Saudijska Arabija je u tijesnom kontaktu s američkim trupama, s obzirom na to da i one vode svoj dio sukoba, zaustavljajući transport nafte kroz Hormuški moreuz i ciljajući određene brodove. To se trenutno dešava u Hormuškom moreuzu, gdje obje strane uspostavljaju blokade. Također se pribjegava udarima u dubinu teritorije. Iranci gađaju američke baze u Jordanu, Saudijskoj Arabiji, Iraku i Kuvajtu, a napadi su prisutni i u drugim zaljevskim zemljama. S druge strane, Amerikanci gađaju iransku vojnu i energetsku infrastrukturu, kao i druge kapacitete duboko na iranskoj teritoriji. Međusobni raketni napadi povremeno se nastavljaju, a američka ratna avijacija aktivno je angažovana.“
Burak: „Kakvi su odnosi Irana i Sjedinjenih Američkih Država? Hoće li SAD napasti Iran prije izbora za Kongres?“
Ahatović: „Vjerovatno će doći do određene eskalacije zračnih udara na Iran kako bi se demonstrirala snaga. Međutim, ne znam šta se još može postići gađanjem ciljeva na površini, gdje se uglavnom nalaze infrastruktura i određeni kapaciteti. Iran je jednostavno sakrio svoje osnovne snage koje ima za uzvraćanje. Dobro je zaštitio svoje kapacitete, od kojih se većina nalazi pod zemljom. Tu spadaju postrojenja i kapaciteti potrebni za proizvodnju balističkih, supersoničnih i hipersoničnih raketa. Toga imaju u izobilju. Iako su ograničeni kada je riječ o gađanju ciljeva i više ne ispaljuju tako veliku koncentraciju raketa kao ranije, i dalje uspijevaju pogoditi ono što žele. Na određeni način uspijevaju izbjeći američku protivzračnu odbranu.“
Burak: „Posebna tema su Volodimir Zelenski i Donald Trump. Trump traži njegovu smjenu, a danas oštro reaguje i Njemačka. Kako to komentarišete?“
Ahatović: „Ako uzmemo u obzir dešavanja od maja, kada je, prema informacijama koje su se pojavile, Radklif boravio u Moskvi, a Dodik tamo bio 21. maja ove godine, onda je jasno da je riječ o situaciji koja zahtijeva veliku zabrinutost u Evropi. Velike sile se uvijek na kraju dogovore kako bi izbjegle širu eskalaciju, jer nikome ne odgovara veliki rat. Posebno ne Putinu, koji je, kako se kaže, zaglavio u ukrajinskom blatu do vrata. Ne može se iz te situacije iskobeljati ni na koji način osim nastavkom rata. Međutim, rat kao opcija ne odgovara mu jer se stvari na terenu ne odvijaju onako kako želi. Nema znakova da ukrajinska strana odustaje. Štaviše, Ukrajinci su u posljednjih nekoliko mjeseci zadali udarce koji su iznenadili rusku stranu, odbijaju ruske snage i vraćaju dijelove teritorije koje su ranije izgubili. To nisu veliki operativni zahvati na terenu, ali jesu taktički udari na određene, vrlo specifične dijelove fronta, koji Rusima onemogućavaju daljnje napredovanje prema njihovim zacrtanim ciljevima.“