Angažman bliskih saradnika Donalda Trumpa za interese bh. entiteta RS otvorio je pitanje utjecaja lobiranja na američku politiku prema Miloradu Dodiku. Iako su medijska otkrića izazvala reakcije u Washingtonu, ostaje nepoznato u kojoj mjeri je upravo lobiranje doprinijelo promjeni odnosa prema vlastima RS-a.
„Ako pogledate vrlo jednostavno unazad godinu i po dana status Milorada Dodika, ja mislim da je on u tome uspio“, rekao je Krešimir Macan, stručnjak za političku komunikaciju.
Za Krešimira Macana, lobiranje podrazumijeva pristup ljudima koji donose odluke. Samo po sebi nije sporno, ali jeste pitanje ciljeva koji se zastupaju i novca kojim se takve aktivnosti finansiraju.
„Sve što je plaćeno iz budžeta Republike Srpske, sve što je iz budžeta bilo kakve javne institucije, trebalo bi biti podložno kontroli i da se može provjeriti i nadzirati“, poručio je Macan.
Američki analitičar Kurt Bassuener upozorava da su pojedini lobistički ugovori javno dostupni i da eksplicitno navode ciljeve poput ukidanja sankcija i djelovanja protiv visokog predstavnika. Ipak, teško je utvrditi koliko je američka politika rezultat lobiranja, a koliko ideološke bliskosti s Dodikom.
„Oni su pronašli ljude koji su spremni slušati šta oni prodaju“, smatra Kurt Bassuener, američki analitičar.
Bassuener ne očekuje da će istrage američkih institucija biti među prioritetima, ali smatra da bi dodatna otkrića i rasprave u Kongresu mogli otvoriti prostor za preispitivanje dosadašnjih odluka. Pitanje mogućih poslovnih interesa otvara i Južna interkonekcija. Bassuener dovodi u pitanje ekonomsku opravdanost projekta, dok Macan ne isključuje moguće veze između lobiranja i poslovnih interesa, uz upozorenje da se takvu povezanost ne može unaprijed dokazati. U pozadini svega ostaje pitanje državne imovine i političke budućnosti Bosne i Hercegovine.