Mohsen Rastani, iranski fotograf koji je tokom opsade Sarajeva bilježio život, bol i stradanje njegovih građana, preminuo je jutros, 25. oktobra, u 68. godini nakon duže bolesti. Iza sebe je ostavio fotografije koje čuvaju sjećanje na jedno od najtežih razdoblja u historiji Sarajeva, ali i priče o ljudima čiji životi nisu prestali uprkos ratu.
Vijest o smrti istaknutog fotografa objavili su iranski mediji, a saučešće iranskoj kulturnoj i umjetničkoj zajednici izrazio je i informativni portal Arte. Rastani nije bio samo fotograf koji je bilježio ratne prizore. Njegov objektiv bilježio je ljude, njihove sudbine i trenutke svakodnevice u vremenu kada je preživljavanje bilo svakodnevna borba.
Tokom opsade Sarajeva izlagao se velikoj opasnosti kako bi svijetu prenio priču o gradu i njegovim stanovnicima. Njegove fotografije ostale su trajno svjedočanstvo o ljudskom stradanju, ali i dostojanstvu onih koji su živjeli pod opsadom.
Nosio je bijelo platno kroz ratno Sarajevo
Rastani je bio prepoznatljiv po crno-bijelim portretima ljudi fotografisanih na bijeloj pozadini. Taj je pristup zadržao i tokom boravka u ratnoj Bosni i Hercegovini. Sa sobom je nosio veliko bijelo platno koje je postavljao iza ljudi koje je fotografisao, stvarajući upečatljive portrete usred ratne stvarnosti. Njegove fotografije iz Bosne i Hercegovine objavljene su u knjizi „Teško vrijeme“, koja je sačuvala dio priče o ljudima i sudbinama obilježenim ratom.
Rastani je dokumentovao i iransko-irački rat te ratna dešavanja u Bejrutu, a posebnu pažnju posvetio je ljudima i porodičnom životu kroz seriju „Iranska porodica“. Svoju ulogu opisivao je kao ulogu „historijskog izvještača“. Bio je i predavač na Univerzitetu u Teheranu te jedan od osnivača Udruženja fotoreportera i Udruženja fotografa Irana. Njegovi radovi izlagani su širom svijeta, uključujući rimski muzej MAXXI, a 2011. godine bio je jedan od četvero iranskih umjetnika koji su predstavljali svoju zemlju na Venecijanskom bijenalu.
Fotografija koja je spojila dva života nakon tri decenije
Jedna od najupečatljivijih priča vezanih za Rastanijev rad ponovo je oživjela ove godine u Sarajevu. U junu je u Memorijalnom centru Kovači otvorena njegova izložba „Standing to Remember: Sarajevo 1994–1996“. Tom prilikom fotograf se ponovo susreo s Denijalom Bašićem, dječakom kojeg je fotografisao tokom opsade Sarajeva, kada je imao svega pet godina. Fotografija je nastala na Alipašinom Polju.
Više od tri decenije kasnije, Rastani i Bašić vratili su se na mjesto na kojem je sve počelo i ponovo zabilježili taj susret. Bio je to susret fotografa koji je sačuvao jedan trenutak iz ratnog djetinjstva i čovjeka koji je izrastao izvan okvira te fotografije.
Bašić je nakon vijesti o Rastanijevoj smrti naglasio koliko je njegov dolazak u opkoljeno Sarajevo značio za grad i državu Bosnu i Hercegovinu.
„Mislim da je za grad Sarajevo i državu BiH važno objaviti ovu informaciju s obzirom na to da se Mohsen izložio velikoj opasnosti dolaskom u ratno Sarajevo i da je uradio veliku stvar za Sarajevo i BiH time što je dokumentovao dešavanja i stradanja građana Sarajeva i šire“, poručio je Bašić.
„Živjet ćemo zauvijek“
Rastani je iza sebe ostavio i razmišljanja o životu, smrti i ljudskom postojanju. Kako je podsjetio portal Arte, život je smatrao vrhuncem užitka i prisutnosti, a o vječnosti govorio je s nadom, ističući da ćemo živjeti zauvijek sve dok postoji Bog. Svijet i Boga doživljavao je kao duboko nadrealne pojave, prožete nevidljivim i tajanstvenim. Smatrao je da dio privlačnosti postojanja proizlazi upravo iz toga što ne poznajemo Božije planove. Pitao se i kakav mir postoji nakon smrti, razmišljajući o strahu i tuzi materijalnog svijeta kao dijelovima vlastitog životnog puta.
Mohsen Rastani otišao je u 68. godini, ali fotografije koje je ostavio iza sebe nastavljaju govoriti o ljudima čije su priče mogle biti zaboravljene. Za Sarajevo njegove fotografije nisu samo umjetnost. One su dio kolektivnog sjećanja na grad, njegove stanovnike i vrijeme koje se ne smije zaboraviti.