U utorak, 27. oktobra, u Izraelu se održavaju prvi parlamentarni izbori od napada Hamasa 7. oktobra 2023. godine, najsmrtonosnijeg dana u historiji te zemlje, u kojem je ubijeno oko 1.200 osoba, većinom civila.
Izrael je od tada vodio razorni rat u Gazi, pokrenuo dva rata s Iranom bez odlučujućeg ishoda i intenzivirao aktivnosti na okupiranoj Zapadnoj obali, koje organizacije za ljudska prava kritiziraju zbog prisilnog raseljavanja Palestinaca.
Na unutrašnjem planu, koalicija koju predvodi Benjamin Netanyahu suočila se s kritikama zbog pokušaja promjena u pravosudnom sistemu, uključujući položaj Vrhovnog suda. Mnogi Izraelci ove izbore opisuju kao najvažnije u historiji svoje zemlje.
Ko su glavni akteri?
Premijer Benjamin Netanyahu vodio je Izrael 19 od posljednjih 30 godina, a posljednji mandat proveo je na čelu desničarske koalicije. Traži novi mandat uz podršku američkog predsjednika Donalda Trumpa. Protiv njega se vodi suđenje za korupciju, a izborni rezultat mogao bi značajno utjecati na njegovu političku budućnost.
Njegov glavni rival je Gadi Eisenkot, bivši načelnik Generalštaba izraelske vojske i relativno novo lice na političkoj sceni. Sin je marokanskih imigranata koji se iz skromnih prilika uzdigao do samog vrha izraelskog establišmenta. Njegov sin i dva nećaka poginuli su boreći se u Gazi.
Eisenkot se u kampanji predstavlja kao alternativa aktuelnom premijeru, naglašavajući odgovornost i poštenje. To se ogleda i u nazivu njegove nove stranke – Yashar, što znači „poštenje“.
Koja su ključna pitanja za birače?
Sigurnost Izraela u središtu je predizborne kampanje, uz rast troškova života i posljedice višegodišnjih sukoba.
Protivnici aktuelne vlade ukazuju na posljedice napada 7. oktobra, stanje demokratskih institucija, porast vjerskog ekstremizma i cijenu ratova na više frontova.
Obećali su osnivanje državne istražne komisije koja bi ispitala okolnosti napada 7. oktobra. Većina se također obavezala da će ukinuti izuzeće od vojne službe za ultraortodoksne muškarce, što je izvor nezadovoljstva među porodicama čiji su članovi na služenju vojnog roka ili su poginuli.
Dio birača zabrinut je i zbog međunarodne izolacije zemlje, sankcija povezanih s izraelskim naseljima na okupiranim teritorijama, kao i odlaska obrazovanih i stručnih ljudi iz zemlje.
Netanyahu je odgovornost za sigurnosne propuste 7. oktobra pripisivao i izraelskom sigurnosnom establišmentu. Istovremeno tvrdi da je upravo on lider s iskustvom i međunarodnim kontaktima potrebnim za osiguravanje sigurnosti zemlje.
Nedavno je na društvenim mrežama objavio sliku generiranu umjetnom inteligencijom koja prikazuje nuklearnu bombu kako pogađa Tel Aviv. Uz nju je poručio da bi „svako kome je stalo do vlastitog fizičkog opstanka“ trebao zastati prije nego što glasa za opoziciju.
Njegovi krajnje desni saveznici zagovaraju proširenje izraelskih naselja, a pojedini su pozivali i na preseljavanje Palestinaca iz Gaze i s okupirane Zapadne obale.
Ultraortodoksni koalicioni partneri žele sačuvati višedecenijsko izuzeće od obavezne vojne službe i državne subvencije za vjersko obrazovanje.
Šta pokazuju ankete?
Predizborne ankete ukazuju na neizvjesnu borbu za parlamentarnu većinu. Netanyahuov Likud i njegovi koalicioni partneri suočavaju se s padom podrške u odnosu na ranije izbore, ali ni opozicione stranke nemaju osiguranu većinu.
Opozicioni mandati podijeljeni su između stranaka koje predstavljaju jevrejske Izraelce, uključujući Eisenkotovu stranku Yashar, i stranaka koje predstavljaju palestinske građane Izraela.
Većina vodećih jevrejskih opozicionih stranaka isključila je mogućnost ulaska u koaliciju s palestinskim strankama, što dodatno otežava formiranje nove vlade.
Pojedini palestinski političari nagovijestili su da bi mogli podržati manjinsku vladu drugih opozicionih stranaka.
Kako funkcioniše izborni sistem i kada se mogu očekivati rezultati?
Knesset ima 120 mjesta, a zastupnici se biraju proporcionalnim izbornim sistemom. Nijedna stranka nikada nije samostalno osvojila većinu od 61 mjesta, zbog čega Izrael ima tradiciju koalicionih vlada.
Nakon izbora predsjednik države obavlja konsultacije s parlamentarnim strankama i povjerava mandat za sastavljanje vlade kandidatu za kojeg procijeni da ima najveće izglede za formiranje koalicije.
Izlazne ankete objavljuju se u 22 sata po izraelskom vremenu, dok se prvi pokazatelji stvarnih izbornih rezultata obično pojavljuju u ranim jutarnjim satima.
Na konačne rezultate moglo bi se čekati duže jer bi raspodjela mandata mogla zavisiti od rezultata dvije manje stranke koje moraju osvojiti najmanje 3,25 posto glasova da bi ušle u Knesset.
Riječ je o strankama Amcha Yisrael i Reservists, koje se prema predizbornim anketama nalaze blizu izbornog praga.
Krajnje desnu stranku Amcha Yisrael predvodi bivši general Ofer Winter, koji je najavio podršku Netanyahuu ako njegova stranka uđe u parlament.
Reservists je desničarska cionistička politička opcija koja se zalaže za obaveznu vojnu službu za sve građane. Njeni lideri isključili su mogućnost ulaska u vladu koja bi zavisila od podrške ultraortodoksnih ili palestinskih stranaka.
Ako rezultati budu tijesni, prebrojavanje glasova i pregovori o formiranju vlade mogli bi potrajati.
Koliko su izbori demokratski i ko nema pravo glasa?
Na područjima pod izraelskom kontrolom živi oko 15 miliona ljudi. Nešto više od sedam miliona jevrejskih Izraelaca i 1,7 miliona palestinskih građana Izraela živi unutar granica zemlje prije 1967. godine, poznatih kao „Zelena linija“, i imaju biračka prava u skladu s izraelskim zakonima.
Na okupiranoj Zapadnoj obali pravo glasa na izraelskim izborima ima više od 500.000 izraelskih doseljenika. Oni žive među približno 3,1 milion Palestinaca koji su pod izraelskom vojnom upravom i nemaju pravo glasa na izborima za Knesset.
U okupiranom Istočnom Jerusalemu živi više od 230.000 Izraelaca s pravom glasa, među približno 350.000 Palestinaca, od kojih većina nema izraelsko državljanstvo i ne može glasati na parlamentarnim izborima.
Ni približno dva miliona Palestinaca u Gazi nema pravo glasa na izraelskim parlamentarnim izborima.
O ovim pitanjima i značaju predstojećih izbora za The Guardian piše Emma Graham-Harrison.