Oleksandr Levchenko, bivši ukrajinski diplomata u BiH i Hrvatskoj, analizira produbljivanje ekonomske krize, političke represije i vojne zavisnosti Bjelorusije od Rusije.
U nastavku u cijelosti donosimo njegovu kolumnu.
Pogoršanje uslova za privatno poslovanje
Uslovi poslovanja u Bjelorusiji nastavljaju se pogoršavati zbog pojačane državne kontrole i administrativnog pritiska režima Aleksandra Lukašenka. Prema medijskim izvještajima, Bjelorusija je na rang-listi Economic Freedom of the World 2026. zauzela 125. mjesto među 165 zemalja i teritorija, što je pad za tri pozicije u odnosu na prethodnu godinu. Najgori rezultat zabilježen je u oblasti državne regulacije poslovanja, gdje je zemlja zauzela 154. mjesto. Prema kvalitetu pravnog sistema i zaštiti vlasničkih prava nalazi se na 120. mjestu, prema obimu državnog intervencionizma u ekonomiji na 123, a prema slobodi trgovine na 121. mjestu.
Dok se pokazatelji Bjelorusije pogoršavaju, susjedne zemlje bilježe bolje rezultate. Litvanija je napredovala s 35. na 22. mjesto, Poljska sa 76. na 65, a Latvija s 30. na 29. mjesto. Ovakav trend ukazuje na produbljivanje institucionalnog zaostajanja Bjelorusije za susjedima koji razvijaju tržišne mehanizme i jačaju pravne garancije za poduzetnike.
Jedan od ključnih uzroka ekonomskog pada jeste administrativni model upravljanja, u kojem je privatni sektor praktično lišen samostalnosti. Visoko poresko opterećenje, veliki udio državnog vlasništva, rast budžetskih rashoda i podrška neprofitabilnim državnim preduzećima dodatno produbljuju strukturne probleme ekonomije. Privrednici su primorani poslovati u uslovima složenih procedura za izdavanje dozvola, birokratske kontrole i administrativnog regulisanja cijena.
Dodatni ograničavajući faktor predstavljaju slabe pravne garancije. Odsustvo nezavisnog pravosuđa i djelotvorne zaštite vlasništva čini privatne investicije podložnim proizvoljnim odlukama državnih organa. U takvim okolnostima poduzetnici ne mogu računati na stabilna pravila poslovanja, dok dugoročna ulaganja postaju sve rizičnija.
Ekonomska ranjivost kao faktor ruskog vojnog regrutovanja
Ekonomski problemi Bjelorusije povećavaju socijalnu ranjivost stanovništva, koju Rusija koristi za regrutovanje građana za rat protiv Ukrajine. Prema dostupnim izvještajima, broj državljana Bjelorusije poginulih tokom učešća u ratu na strani Ruske Federacije premašio je 500. Istovremeno, prema navedenim podacima, zvanični Minsk ne ometa ruske regrutne kampanje i doprinosi stvaranju uslova za uključivanje Bjelorusa u rusku vojsku.
U Varšavi je predstavljeno bjelorusko građansko Savjetodavno vijeće za suprotstavljanje ruskoj hibridnoj agresiji. Među njegovim zadacima su analiza sigurnosnih prijetnji i informisanje bjeloruskog društva o mogućim scenarijima daljeg razvoja situacije. Stručnjaci Vijeća povezuju dobrovoljno potpisivanje ugovora s ruskom vojskom od strane bjeloruskih građana s neefikasnom ekonomskom politikom Lukašenkovog režima, osiromašenjem stanovništva u pojedinim regijama i nedostatkom odgovarajućih mjera zvaničnog Minska za suzbijanje ruskog regrutovanja.
Prema izvještajima, potencijalnim kandidatima za ugovornu službu u jurišnim jedinicama nude jednokratnu isplatu od 165.868 rubalja, što prema navedenim izvorima odgovara iznosu od približno 40.000 eura, te mjesečnu novčanu naknadu od 12.900 rubalja, odnosno oko 3000 eura. Takvi oglasi šire se putem društvenih mreža, aplikacija za razmjenu poruka i obavještenja u stambenim zgradama.
Kombinacija ekonomske nestabilnosti, niskih prihoda i nedostatka perspektiva za zapošljavanje stvara povoljno okruženje za rusko regrutovanje. Za dio građana obećane isplate mogu postati presudan podsticaj za prihvatanje učešća u borbenim dejstvima, uprkos velikom riziku od pogibije. Na taj način ekonomska politika bjeloruskog režima posredno jača ljudske resurse kojima Rusija raspolaže u ratu protiv Ukrajine.
Oslobađanje političkih zatvorenika ne znači okončanje represije
Uprkos oslobađanju stotina političkih zatvorenika i određenim ustupcima Zapadu, režim Lukašenka ne pokazuje znakove sistemskog odustajanja od represije. Koalicija deset bjeloruskih organizacija za zaštitu ljudskih prava, među kojima su Bjeloruski helsinški komitet, Bjelorusko udruženje novinara, Bjeloruski PEN klub i Centar za ljudska prava „Viasna“, pozvala je zapadne države da situaciju u zemlji ne procjenjuju isključivo na osnovu broja oslobođenih političkih zatvorenika.
Prema podacima koje su naveli aktivisti za ljudska prava, od jula 2024. godine oslobođeno je oko 900 političkih zatvorenika. Međutim, u istom periodu zabilježeno je više od 28.500 slučajeva privođenja, pretresa i drugih oblika krivičnog i administrativnog progona. Ovi pokazatelji ukazuju na to da oslobađanje pojedinih zatvorenika nije praćeno demontažom represivnog sistema.
Vlasti također primjenjuju praksu takozvane posredne represije, proširujući progon na članove porodica političkih zatvorenika. Osobe povezane s pojedincima koje režim smatra nelojalnim mogu biti proglašene „ekstremistima“. Prema procjenama organizacija za zaštitu ljudskih prava, tokom šest godina u Bjelorusiji je uspostavljen koordinisan sistem suzbijanja neslaganja, u koji su uključeni sigurnosni organi, sudovi, zatvorski sistem i druge državne institucije.
Posljedice represije daleko nadilaze krivični progon. Osobe koje vlasti smatraju nelojalnim suočavaju se s ograničenjima u zapošljavanju, obrazovanju i ostvarivanju drugih osnovnih prava.
Bjeloruski aktivisti za ljudska prava naglašavaju da eventualno ublažavanje zapadnih sankcija ili normalizacija odnosa s Minskom moraju zavisiti od sistemskih promjena: potpunog prestanka političkog progona, ukidanja represivnog zakonodavstva i obnove prava građana koji su pretrpjeli posljedice nezakonitog djelovanja države.
Prema tome, oslobađanje dijela političkih zatvorenika ne može se smatrati dokazom političke liberalizacije. Bez okončanja represije i obnove nezavisnih pravnih institucija, takvi potezi ostat će ograničeni ustupci koji ne mijenjaju suštinu autoritarnog sistema.
Militarizacija Bjelorusije i rizici za državni suverenitet
Militarizacija Bjelorusije u interesu Rusije predstavlja prijetnju kako državnom suverenitetu zemlje tako i sigurnosti njenih građana. Bjelorusko opoziciono udruženje stručnjaka iz željezničkog sektora „Zajednica željezničara“ i organizacija BELPOL, koju čine bivši bjeloruski vojnici, pripadnici policijskih struktura i zaposlenici obavještajnih službi, pripremili su analitički izvještaj pod nazivom „Militarizacija Bjelorusije“. U njemu se navodi da vlasti preusmjeravaju ekonomiju na ratnu proizvodnju, prilagođavaju zakonodavstvo potrebama mobilizacije i razvijaju infrastrukturu za brzo prebacivanje ruskih trupa.
Posebnu zabrinutost izaziva raspoređivanje vojnih objekata u blizini civilne infrastrukture. Prema podacima autora izvještaja, u Klimovičkom okrugu Mogiljovske oblasti razvija se infrastruktura povezana s raketnim sistemima „Orešnik“, koja se, kako se tvrdi, predstavlja kao dio civilnih logističkih objekata. Izgradnja vojne infrastrukture duž cestovnih pravaca i u blizini naseljenih mjesta može povećati rizike za lokalno stanovništvo u slučaju eskalacije sukoba.
Uključivanje vojnih lica u upravljanje bjeloruskom željeznicom stvara dodatne rizike za funkcionisanje civilnog saobraćaja. Preusmjeravanje industrijskih preduzeća na proizvodnju municije za rusku vojsku dodatno povećava zavisnost bjeloruske industrije od vojnih potreba Ruske Federacije i stvara preduslove za dalje produbljivanje sankcijske izolacije zemlje.
Važan element ovog procesa bila je ustavna odluka Bjelorusije da se na referendumu 27. februara 2022. odrekne ranije utvrđenih beznuklearnog i neutralnog statusa. Daljnje produbljivanje bilateralne vojne saradnje i sklapanje novih odbrambenih sporazuma s Moskvom ograničavaju prostor za samostalnu vanjsku i sigurnosnu politiku Minska.
Zbir ovih procesa ukazuje na postepeno pretvaranje Bjelorusije u dio ruske vojne infrastrukture. Takav model ne samo da slabi stvarnu samostalnost bjeloruske države nego i povećava rizik od uvlačenja zemlje u daljnju vojnu eskalaciju.
Raspoređivanje vojnih objekata i proizvodnih pogona uključenih u snabdijevanje Ruske vojske stvara dodatne prijetnje civilnom stanovništvu i kritičnoj infrastrukturi.
Rast gubitaka i zaduženosti preduzeća
Ekonomska zavisnost Bjelorusije od Rusije produbljuje se u uslovima pogoršanja finansijskog položaja preduzeća. Prema medijskim izvještajima, u periodu od januara do augusta 2026. godine broj preduzeća koja posluju s gubitkom u zemlji povećao se za gotovo trideset posto u odnosu na isti period prethodne godine.
Na dan 1. septembra 2026. godine obaveze prema dobavljačima i drugim povjeriocima bjeloruskih preduzeća dostigle su 131 milijardu bjeloruskih rubalja, što se u navedenim izvorima procjenjuje na približno 35 milijardi eura. Samo tokom augusta povećane su za četiri milijarde rubalja, dok je od početka godine zabilježen rast od 5,8 posto. Potraživanja od kupaca i drugih dužnika u istom periodu porasla su za 3,5 posto.
Ovi pokazatelji ukazuju na produbljivanje finansijskih problema u korporativnom sektoru. Među faktorima koji mogu dodatno pogoršati položaj preduzeća jesu ograničen pristup zapadnim tehnologijama i tržištima, otežana logistika, rast troškova i zavisnost od ruskog ekonomskog okruženja.
Povećanje broja preduzeća koja posluju s gubitkom i gomilanje dugova stvaraju rizike za zaposlenost, visinu plata i finansijsku stabilnost domaćinstava. Bez strukturnih reformi i diversifikacije vanjskotrgovinskih veza, preduzeća će ostati ranjiva na promjene na ruskom tržištu, sankcijska ograničenja i odluke političkog rukovodstva.
Produbljivanje ekonomske integracije s Ruskom Federacijom ne garantuje stabilnost bjeloruskom poslovnom sektoru. Naprotiv, koncentracija trgovinskih, proizvodnih i finansijskih veza na jednom pravcu ograničava mogućnosti prilagođavanja vanjskim šokovima. Posljedica je rast zaduženosti preduzeća, dok se zaposleni suočavaju s neizvjesnošću u pogledu prihoda i očuvanja radnih mjesta.
Sistematska tortura i transnacionalna represija
Politički zatvorenici u Bjelorusiji i dalje su izloženi torturi i okrutnom postupanju u zatvorskim ustanovama. Prema medijskim izvještajima, istraživanje provedeno među 77 bivših zatvorenika ukazalo je na razmjere nasilja nakon 2020. godine. Psihološko nasilje opisalo je 98,6 posto ispitanika, fizičko nasilje 88,3 posto, dok je 30,1 posto izjavilo da je razmišljalo o samoubistvu.
Među dokumentovanim oblicima zlostavljanja navode se prisilno skidanje odjeće, upotreba elektrošokera, prisilni rad, korištenje pasa radi zastrašivanja, uskraćivanje sna, uskraćivanje medicinske pomoći i dugotrajna izolacija u kaznenim prostorijama. Prikupljena svjedočenja ukazuju na sistematski karakter nasilja nad osobama koje režim progoni iz političkih razloga.
Represivna praksa širi se i izvan granica Bjelorusije. Bjeloruski aktivisti za ljudska prava izvještavaju o novim racijama sigurnosnih snaga, tokom kojih se pretresaju domovi i ispituju članovi porodica i komšije političkih emigranata i novinara koji žive u inostranstvu. Tokom takvih akcija pripadnici sigurnosnih službi prikupljaju informacije o osobama koje su napustile zemlju, a od pojedinih članova njihovih porodica, prema izvještajima, zahtijevaju i davanje uzoraka DNK.
Pritisak na porodice građana koji se nalaze u inostranstvu ukazuje na to da se porodične veze koriste kao sredstvo zastrašivanja i kontrole. Na taj način vlasti nastoje ograničiti djelovanje nezavisnih novinara i političkih protivnika čak i izvan granica vlastite jurisdikcije.
Kombinacija torture u zatvorima, progona članova porodica i pritiska na emigrante pokazuje da represija u Bjelorusiji nije skup pojedinačnih slučajeva. Ona predstavlja sastavni dio šireg sistema političke kontrole usmjerenog na suzbijanje organizovanog neslaganja i zastrašivanje društva.
Opća ocjena
Bjelorusija se istovremeno suočava s pogoršanjem uslova za privatno poduzetništvo, rastom finansijskih problema kompanija, sistematskom političkom represijom i sve većom vojnom zavisnošću od Rusije. Ovi procesi međusobno su povezani: autoritarni model upravljanja slabi ekonomsku samostalnost zemlje, socioekonomski problemi povećavaju ranjivost stanovništva na rusko regrutovanje, dok militarizacija produbljuje zavisnost Minska od Kremlja.
Oslobađanje pojedinih političkih zatvorenika i ograničeni diplomatski ustupci ne mijenjaju sistemski karakter represije. Isto tako, podrška ruskim vojnim potrebama ne osigurava dugoročnu ekonomsku stabilnost Bjelorusije, već stvara dodatne sankcijske, finansijske i sigurnosne rizike.
U odsustvu stvarnih političkih i ekonomskih reformi, Bjelorusija rizikuje da sve više gubi mogućnosti za samostalan razvoj. Njena ekonomija ostat će zavisna od ruskog tržišta i vojnih narudžbi, društvo će i dalje biti izloženo pritisku represivnog aparata, a državna politika sve će više biti podređena strateškim interesima Kremlja.