Oleksandr Levchenko, bivši ukrajinski diplomata u BiH i Hrvatskoj, analizira širenje ruskih hibridnih i diverzantskih aktivnosti u Evropi.
U nastavku donosimo njegovu kolumnu.
Rusija koristi ruske migrantske zajednice i državljane Bjelorusije za širenje diverzantskih aktivnosti u Evropi
Porast broja ruskih državljana u EU stvara dodatne mogućnosti za hibridne operacije Kremlja
Povećanje broja ruskih državljana koji žive u zemljama Evropske unije stvara dodatne mogućnosti za Kremlj da proširi obavještajne i subverzivne aktivnosti u Evropi. Prema medijskim izvještajima, od početka ruske invazije punog obima na Ukrajinu u februaru 2022. godine u zemlje EU doselilo se oko 105.000 ruskih državljana. Analiza zvanične statistike Eurostata pokazuje da je do kraja 2025. godine ukupan broj ruskih državljana s važećim dozvolama boravka u EU porastao za 13,6 posto i dostigao 876.600, u poređenju sa 771.800 u 2021. godini. Najveći broj ruskih državljana živi u Njemačkoj (218.000), Španiji (116.800) i Estoniji (78.400). Najmanje ruske zajednice registrovane su u Rumuniji, Hrvatskoj i na Malti, gdje broje približno 1500 – 1900 osoba.
Prema različitim procjenama, od početka ruske invazije punog obima na Ukrajinu zemlju je napustilo između 800.000 i više od milion ruskih državljana. Glavni razlozi emigracije bili su neslaganje s ratom protiv Ukrajine, strah od prisilne mobilizacije, pojačavanje političke represije unutar Ruske Federacije, kao i potreba za gašenjem ili preseljenjem poslovanja zbog zapadnih sankcija. U početnoj fazi glavna odredišta bile su zemlje s bezviznim režimom za ruske državljane, uključujući Gruziju, Armeniju, Kazahstan, Srbiju i Tursku. Kasnije je dio emigranata koji je raspolagao odgovarajućim finansijskim i profesionalnim resursima počeo tražiti mogućnosti za regulisanje svog boravišnog statusa u zemljama EU.
Povećanje broja ruskih državljana koji dobijaju pravo boravka u Evropskoj uniji proširuje potencijalne mogućnosti ruskih specijalnih službi za korištenje legalnih migracijskih kanala u obavještajne i agenturne svrhe. Nakon protjerivanja velikog broja pripadnika ruskih specijalnih službi koji su djelovali pod diplomatskim pokrićem, Moskva bi mogla pokušati nadoknaditi gubitak operativnih kapaciteta uključivanjem u obavještajne operacije ruskih državljana koji nemaju očigledne veze s ruskim državnim strukturama.
Ruske specijalne službe mogle bi koristiti migrantske zajednice za pronalaženje potencijalnih izvora informacija, agenata utjecaja i posrednika u zemljama EU. Posebno bi mogle biti interesantne osobe koje zahvaljujući svom profesionalnom angažmanu, poslovnim aktivnostima ili ličnim kontaktima imaju pristup predstavnicima političkih stranaka, državnih institucija i odbrambene industrije. Takve veze potencijalno omogućavaju prikupljanje informacija o odlukama evropskih vlada, obimu i rutama vojne pomoći Ukrajini, kao i funkcionisanju kritične infrastrukture, bez korištenja zvaničnih diplomatskih kanala.
Dodatni rizici povezani su s kupovinom nekretnina i investicionim aktivnostima ruskih državljana u evropskim zemljama. Posjedovanje nekretnina u blizini vojnih baza, saobraćajnih čvorišta ili energetske infrastrukture potencijalno može omogućiti prikriveno osmatranje, prikupljanje osjetljivih informacija i pripremu diverzantskih aktivnosti. Istovremeno, netransparentne transakcije nekretninama, korištenje posredničkih kompanija i prekograničnih finansijskih veza mogu olakšati zaobilaženje sankcija i prikrivanje porijekla kapitala i krajnjih korisnika imovine. Ukoliko su u takve šeme uključene strukture povezane s ruskom državom ili sankcionisanim osobama, nastaju dodatne prijetnje ekonomskoj sigurnosti EU.
Još jedan potencijalni faktor rizika predstavlja društvena napetost povezana s ruskojezičnim migrantskim zajednicama. Zadržavanje imperijalističkih stavova kod dijela ruskih emigranata, njihova lojalnost politici Kremlja i nespremnost na integraciju u društva zemalja domaćina mogu stvoriti preduslove za sukobe s lokalnim stanovništvom. Dodatni izvori nezadovoljstva mogu biti konkurencija na tržištu nekretnina, rast cijena najma i povećano opterećenje socijalne infrastrukture. Ruske informacione operacije mogle bi iskoristiti takve podjele za produbljivanje društvene polarizacije i diskreditaciju politike evropskih vlada. Istovremeno, samo prisustvo ruskih državljana u zemljama EU ne predstavlja dokaz njihove povezanosti s aktivnostima ruskih specijalnih službi: potencijalne prijetnje zahtijevaju pojedinačnu procjenu na osnovu konkretnih dokaza.
Državljani Bjelorusije uključeni su u pripremu diverzantskih aktivnosti u interesu Rusije
Ruske specijalne službe šire diverzantske aktivnosti u Evropi i angažovanjem državljana trećih zemalja, posebno Bjelorusije. Prema medijskim izvještajima, u Njemačkoj su uhapšena dva bjeloruska državljanina pod sumnjom da su pripremala diverzantske akcije na jugu zemlje u interesu Rusije. Osumnjičeni su navodno planirali podmetanje požara u blizini željezničke pruge i dalekovoda. Obojica se nalaze u pritvoru od početka oktobra. Istražni organi također provjeravaju njihovu moguću povezanost s podmetanjem požara u fabrici za proizvodnju oružja Carfil u rumunskom gradu Brașovu, u noći između 13. i 14. septembra. Rumunsko tužilaštvo traži izručenje uhapšenih.
Nakon početka ruske invazije punog obima na Ukrajinu, evropske države su u više navrata izvještavale o diverzantskim operacijama u čijoj su organizaciji, prema podacima policijskih i obavještajnih službi, učestvovale ruske strukture. Prema procjenama Međunarodnog instituta za strateške studije (IISS), broj takvih incidenata u Evropi u periodu 2023–2024. godine povećao se gotovo četiri puta. Njihove potencijalne mete bile su saobraćajna i energetska infrastruktura, skladišta, kao i preduzeća povezana s proizvodnjom i isporukom vojne pomoći Ukrajini.
Tokom 2024. godine zapaljive naprave aktivirane su u poštanskim pošiljkama DHL-a u Njemačkoj, Velikoj Britaniji i Poljskoj. Poljski istražni organi zaključili su da je operaciju organizovala ruska vojna obavještajna služba. U augustu 2026. godine na Aerodromu u Leipzigu izveden je neuspješan pokušaj napada dronovima s eksplozivom na teretni avion An-124, koji je korišten za transport vojne pomoći Ukrajini. Prema informacijama evropskih obavještajnih službi, iza ove operacije također je stajala ruska vojna obavještajna služba. Osim toga, evropski policijski organi izvještavali su o podmetanju požara u preduzećima odbrambenog sektora i pokušajima napada na zemaljske stanice satelitskog komunikacijskog sistema Starlink.
Mediji su 27. oktobra objavili da je rumunska obavještajna služba SRI razotkrila diverzantsku mrežu čije su aktivnosti koordinisale ruske specijalne službe. List „The Wall Street Journal“ također je izvijestio da je predsjednik Ruske Federacije Vladimir Putin lično naložio intenziviranje diverzantskih operacija protiv zemalja NATO-a.
Priprema diverzantskih akcija u blizini njemačke željezničke i energetske infrastrukture pokazuje nastojanje Moskve da utječe na funkcionisanje saobraćajnih komunikacija i sistema snabdijevanja energijom, od kojih zavise ekonomska stabilnost i sigurnost stanovništva. U uslovima ruskog rata protiv Ukrajine i hibridnog sukoba Moskve sa Zapadom, takve operacije mogu imati nekoliko međusobno povezanih ciljeva: otežavanje vojne logistike zemalja EU i NATO-a, provjeru sposobnosti evropskih država da zaštite strateške objekte i povećavanje osjećaja nesigurnosti među stanovništvom.
Porast broja diverzantskih incidenata povezanih s aktivnostima ruskih specijalnih službi ukazuje na nastojanje Kremlja da oslabi podršku evropskih država Ukrajini, bez ulaska u direktan vojni sukob s NATO-om. Podmetanje požara u preduzećima odbrambene industrije, napadi na saobraćajna čvorišta i pokušaji oštećenja energetskih objekata mogu poremetiti proizvodne i logističke procese, povećati troškove sigurnosti i primorati evropske vlade da izdvoje dodatna sredstva za zaštitu kritične infrastrukture. Istovremeno, Moskva može računati na zastrašivanje stanovništva, produbljivanje unutrašnjih podjela i pojačavanje političkog pritiska na vlade s ciljem smanjenja vojne i finansijske pomoći Ukrajini.
Angažovanje državljana Bjelorusije u pripremi diverzantskih akcija na teritoriji zemalja EU pruža ruskim specijalnim službama dodatne mogućnosti za prikrivanje vlastite umiješanosti u takve operacije i otežava identifikaciju njihovih organizatora. Korištenje izvršilaca iz trećih zemalja omogućava Moskvi da primjenjuje mehanizam poricanja odgovornosti i smanji rizik od neposredne političke odgovornosti za subverzivne aktivnosti u Evropi. Istovremeno, takva praksa pokazuje spremnost Kremlja da koristi državne strukture zemalja zavisnih od Rusije, kao i njihove kadrovske i operativne resurse, za ostvarivanje vlastitih strateških ciljeva.
Poseban značaj u ovom kontekstu ima uloga bjeloruskog režima. Bliska vojno-politička i obavještajna saradnja Minska s Moskvom, kao i zavisnost Aleksandra Lukašenka od Kremlja, stvaraju preduslove za korištenje bjeloruskih državljana i njihovih kontaktnih mreža u ruskim operacijama protiv evropskih država. S obzirom na strogu kontrolu bjeloruskih sigurnosnih struktura nad društvom, eventualno učešće državljana Bjelorusije u operacijama ruskih specijalnih službi zahtijeva posebnu provjeru kako bi se utvrdilo da li su u tome pomagali bjeloruski državni organi. Istovremeno, samo učešće bjeloruskih državljana još uvijek nije dovoljan dokaz neposredne umiješanosti Lukašenka ili rukovodstva bjeloruskih specijalnih službi u konkretne diverzantske akcije.
Strateška zavisnost Minska od Moskve omogućava Kremlju da koristi Bjelorusiju kao dodatni instrument hibridnog utjecaja na Evropu. Takav model saradnje proširuje kadrovske i operativne kapacitete Rusije, otežava utvrđivanje odgovornosti za diverzantske aktivnosti i stvara dodatne prijetnje sigurnosti evropskih država. U suštini, Bjelorusija se sve više pretvara u mlađeg partnera Rusije u provođenju strategije destabilizacije Evrope, gubeći samostalnost u pitanjima sigurnosti i vanjske politike.