Bivši ukrajinski diplomata u BiH i Hrvatskoj Oleksandr Levchenko za FACE.ba piše o navodnim ruskim planovima za izazivanje krvave provokacije u Poljskoj, narušavanju odnosa Ukrajine i njenih saveznika te mogućim posljedicama po sigurnost Evrope.
U nastavku u cijelosti donosimo njegovu novu kolumnu.
Kako prenose mediji, ruska vojna obavještajna služba pripremala je veliku provokaciju na teritoriji Poljske koja je mogla rezultirati velikim brojem žrtava. Njen glavni cilj bio je optužiti Ukrajinu za organizovanje sabotaže, diskreditovati Kijev pred evropskim saveznicima i ishoditi obustavu poljske vojne pomoći Ukrajini.
Operacija, koju su pripremali oficiri ruske vojne obavještajne službe, planirana je u blizini granice s Kalinjingradskom oblasti Ruske Federacije, krajem oktobra ili početkom novembra 2026. godine. Scenario operacije pod „lažnom zastavom“ predviđao je ilegalni prelazak rusko-poljske granice navodnih ukrajinskih diverzanata. Nakon toga, ruska strana namjeravala je predstaviti fabrikovane dokaze o ukrajinskoj umiješanosti u incident koji je sama organizovala.
Poljskim sigurnosnim službama i vojsci uspjelo je spriječiti realizaciju ovog scenarija zahvaljujući upozorenjima dobijenim od partnerskih zemalja. Strateški cilj provokacije bio je naglo zaoštravanje odnosa između Kijeva i Varšave te stvaranje preduslova za hitnu obustavu poljske vojne pomoći Ukrajini.
Od početka ruske invazije punog obima u februaru 2022. godine, Poljska ostaje jedan od ključnih saveznika Ukrajine. Varšava pruža Kijevu značajnu vojnu, humanitarnu i političku podršku, zalaže se za pooštravanje sankcija EU protiv Rusije i predstavlja jedno od glavnih logističkih čvorišta za isporuku zapadne pomoći Ukrajini. Obustava poljske podrške ne bi samo oslabila odbrambene sposobnosti Ukrajine već bi stvorila i dodatne sigurnosne rizike za istočno krilo NATO-a i evropsku stabilnost u cjelini.
U kontekstu intenziviranja ruskih hibridnih operacija u zemljama EU, poljsko rukovodstvo više puta je upozoravalo na prijetnju od sabotaža, provokacija i drugih destabilizirajućih aktivnosti. Tako je u oktobru 2026. godine poljski premijer Donald Tusk upozorio na vjerovatno intenziviranje ruskih hibridnih napada do Božića. Prema njegovim riječima, takve operacije mogle bi uključivati sabotaže na poljskoj teritoriji i ugroziti transportnu infrastrukturu povezanu s isporukom pomoći Ukrajini. Također je upozoravao na mogućnost intenziviranja ruskih hibridnih operacija protiv evropskih država tokom zimskog perioda.
Spremnost Kremlja da koristi masovne ljudske žrtve kao sredstvo dezinformacija i političkog pritiska pokazuje krajnji cinizam ruskog vojno-političkog rukovodstva. Navodno planiranje ubistava civila radi izazivanja međunarodne krize svjedoči o spremnosti Moskve da zanemari temeljne humanitarne norme kako bi ostvarila svoje vanjskopolitičke ciljeve. Takav pristup ukazuje na opasno proširivanje arsenala ruskih hibridnih operacija, u kojima se ljudske žrtve mogu posmatrati kao sredstvo za izazivanje sukoba i manipulaciju međunarodnim javnim mnijenjem.
Priprema ovakve provokacije također ukazuje na spremnost Kremlja da operacije povezane s ratom protiv Ukrajine proširi izvan ukrajinskog ratišta, neposredno na teritoriju država članica NATO-a. Velika operacija pod „lažnom zastavom“ s brojnim žrtvama mogla je izazvati ozbiljnu međunarodnu krizu. Izlazak iz okvira tradicionalnih instrumenata hibridne agresije stvara rizik od nekontrolisane eskalacije, u kojoj bi lokalna sabotaža mogla prerasti u veliku krizu evropske sigurnosti s nepredvidivim posljedicama.
Posebnu opasnost predstavlja izbor područja na kojem je provokacija trebala biti izvedena. Poljsko-ruska granica u blizini Kalinjingradske oblasti predstavlja strateški osjetljiv dio istočnog krila NATO-a. Zaoštravanje situacije u blizini ruske eksklave, nedaleko od granica baltičkih zemalja, moglo bi povećati vojno-političke tenzije u regionu, primorati evropske države da preusmjere resurse na odgovor na nove prijetnje i dodatno otežati koordinaciju vojne pomoći Ukrajini.
Ne manje važan element ruskog scenarija bilo je fabrikovanje dokaza o navodnoj umiješanosti Ukrajine. Kremlj je nastojao iskoristiti provokaciju kako bi Poljsku od jednog od najvažnijih saveznika Kijeva pretvorio u državu neprijateljski raspoloženu prema Ukrajini. Takav razvoj događaja mogao je izazvati talas antiukrajinskog raspoloženja u poljskom društvu, dodatno zaoštriti postojeće historijske nesuglasice, političke razlike i zamor od rata. Istovremeno, Moskva bi mogla aktivirati proruske političke snage, radikalne pokrete i dezinformacijske mreže u Poljskoj i drugim zemljama EU, povećavajući unutrašnjopolitički pritisak na evropske vlade s ciljem preispitivanja njihove politike podrške Kijevu.
Prema tome, strateški cilj planirane provokacije nije bio samo obustavljanje poljske vojne pomoći Ukrajini već i podrivanje cjelokupnog sistema kolektivne podrške Kijevu od strane zapadnih saveznika. Zaoštravanje odnosa među saveznicima, širenje međusobnog nepovjerenja i izazivanje političkih kriza unutar EU i NATO-a mogli bi otežati uspostavljanje zajedničke politike suprotstavljanja ruskoj agresiji. To potvrđuje da Kremlj slabljenje evropskog jedinstva, razbijanje mehanizama podrške Ukrajini i podrivanje sposobnosti Evrope za kolektivno odvraćanje ruskih prijetnji posmatra kao međusobno povezane strateške ciljeve.
Ruski raketni i napadi dronovima te prijetnja Poljskoj
U tom kontekstu, poseban značaj ima današnji veliki ruski raketni i napad dronovima na Ukrajinu. Prema dostupnim informacijama, Rusija je upotrijebila balističke rakete „Iskander-M“, hipersonične aeroballističke rakete „Cirkon“, krstareće rakete H-101, „Kalibr“ i „Iskander-K“, kao i borbene i izviđačke bespilotne letjelice. Prema objavljenim podacima, zbog nedovoljnog broja sistema protivraketne odbrane, ukrajinske snage uspjele su presresti samo 3 od 27 ruskih balističkih raketa. Istovremeno je uništeno 79 od 84 krstareće rakete i 380 od 404 bespilotne letjelice.
Tokom ovog ruskog napada na Ukrajinu, na teritoriju Poljske pale su dvije ruske krstareće rakete H-101 i jedna mlazna bespilotna letjelica „Geran-5“. Jedna od raketa H-101 prodrla je oko 80 kilometara u poljski zračni prostor i pala na manje od 30 kilometara od Nove Dembe, u blizini područja Rudnika nad Sanem, gdje se održava dvosedmična vojna vježba uz učešće predstavnika „Koalicije voljnih“. Druga raketa H-101 pala je u naselju Novi Lion, približno 50 kilometara od ukrajinske granice. Mlazna bespilotna letjelica „Geran-5“ pala je u selu Mołodycz, približno 30 kilometara od granice s Ukrajinom.
Prema informacijama poljskog Ministarstva unutrašnjih poslova, nijedan od ruskih ciljeva nije oboren.
Reakcija američkog predsjednika Donalda Trumpa na ovaj incident također izaziva ozbiljnu zabrinutost. On je izjavio da je Putin navodno slučajno lansirao nekoliko dronova i raketa u pravcu Poljske: „Pa, ja tu ništa ne mogu učiniti. Putin je greškom lansirao dronove u Poljsku i nekoliko malih raketa.“
Ovakva reakcija američkog predsjednika praktično umanjuje ozbiljnost ruskih postupaka i zanemaruje prijetnju koju oni predstavljaju za sigurnost država članica NATO-a. Ako se narušavanje poljskog zračnog prostora i pad ruskih raketa na njenoj teritoriji mogu objasniti slučajnošću, nameće se logično pitanje: kakva će biti reakcija Washingtona ako se sličan incident dogodi u jednoj od baltičkih država? Hoće li čak i direktno narušavanje teritorijalnog integriteta neke članice NATO-a od strane Rusije ponovo biti predstavljeno kao greška ili slučajnost?
Takva politika umanjivanja ruske prijetnje šalje Moskvi opasnu poruku: agresivni postupci protiv država članica NATO-a možda neće izazvati odgovarajuću političku i sigurnosnu reakciju. Upravo takva percepcija mogla bi ohrabriti Kremlj da nastavi testirati odlučnost Alijanse i proširivati geografsku rasprostranjenost svojih vojnih i hibridnih operacija u Evropi.