Vrlo je malo ljudi čije djetinjstvo nije obilježila popularna videoigra Tetris. Tvorac ove popularne igre je ruski naučnik Aleksej Pajitnov.
Kada je dizajnirao Tetris za testiranje novog računara 1984. godine, nije imao pojma da će mu jednostavna zagonetka zauvijek promijeniti život.
Pajitnov je bio softverski inženjer na Sovjetskoj akademiji nauka u Moskvi, sa zadatkom da testira novi tip računara, Electronika 60. Da bi to učinio napisao je jednostavnu igru zasnovanu na zagonetki iz svog djetinjstva.
Nije ni sumnjao da će rezultirajuća igra postati jedna od najvećih, najaktivnijih i najuspješnijih svih vremena. Bilo je to 6. juna 1984. godine, a Tetris je postajao sve popularniji.
Pajitnov je inspiraciju uzeo iz pentominoa, klasične igre na ploči koja se sastoji od svih različitih oblika koji se mogu napraviti kombinovanjem pet kvadrata, ukupno 12, s ciljem da ih složi u drvenu kutiju poput slagalice.
Da bi pojednostavio stvari, on je to srušio na četiri kvadrata i tako smanjio broj oblika sa 12 na sedam. Nazvao je igru Tetris, kombinirajući grčku brojku “tetra”, što znači četiri i tenis, njegov omiljeni sport.
Pajitnov je odmah bio “navučen” na igru.
“Nisam se mogao zaustaviti u igranju ove prototipske verzije, jer je bilo vrlo zarazno”, rekao je.
Ali stvaranje videoigre u sovjetskoj Rusiji na vrhuncu hladnog rata bilo je daleko od lakog. Tek zahvaljujući sjaju svog dizajna, Tetris se od duhovitog programa testiranja pretvorio u svjetski fenomen.
Iako je Tetris odmah postao popularan kod programera koji imaju pristup Electroniki 60, mašina nije imala grafičke mogućnosti i manje memorije od današnjih kalkulatora. Pritisnut zahtjevima da se napravi verzija igre za IBM PC, rašireniji računar sa boljom grafikom, Pajitnov je posao dodijelio Vadimu Gerasimovu, 16-godišnjem studentu, na ljetnjem poslu u svojoj kancelariji, koji je danas inženjer u Googleu. Svi u Sovjetskom Savezu koji su imali PC imali su i Tetris.
Pajitnov nije zarađivao novac od igre, niti je imao namjeru. Ideje su bile u vlasništvu države i sam koncept prodaje softvera kao proizvoda bio mu nepoznat. Ljudi su samo dijelili Tetrisa usmenom predajom i kopirali ga na diskete.
Zatim je Pajitnov čuo špekulacije da je igra možda prešla granice i da se igra u drugim zemljama istočnog bloka. On je 1986. dobio je poruku od Roberta Steina, prodavača iz londonske softverske kompanije Andromed. Stein, koji je Tetris viđao u Mađarskoj, želio je osigurati prava na prodaju kao kompjutersku igru na Zapadu. Unaprijed je ponudio značajan novac.
Pajitnov je rekao da mogu postići dogovor. Stein je, to protumačio kao zeleno svjetlo i odmah počeo proizvoditi igru. No, dok se pripremao za lansiranje, sovjetska organizacija koja je nadgledala izvoz softvera i hardvera rekla mu je da mu prava nisu zvanično data i da je njegovo lansiranje nezakonito. Na kraju, Stein je odustao od prava, a Tetris je objavljen kao komercijalni PC naslov u Velikoj Britaniji i SAD-u 1988. godine. Nesporazum između Pajitnova i Steina pokazao je koliko bi bilo škakljivo prvi put izvesti videoigru iz sovjetske Rusije na Zapad, to bi dovelo do godina zabune i pravnih bitaka.