Insulinska rezistencija je stanje u kome ćelije organizma ne reaguju na dejstvo insulina, pa insulin ne može da ostvari svoj biološki efekat. Insulin je pritom kod ovih pacijenata prisutan u koncentracijama koje su inače efikasne kod zdravih ljudi.
Kako bi se suprotstavio otporu ćelija, organizam stvara još veće količine insulina, pa se njegov nivo u krvi povećava i nastaje hiperinsulinemija.
Kako da znamo da li smo isulinski rezistentni?
Insulin je hormon koji proizvode β ćelije Langerhansovih ostrvaca pankreasa. Njegova osnovna uloga u organizmu je da kontroliše metabolizam ugljenih hidrata (šećera), masti i proteina.
Nažalost, istina je da svako može postati rezistentan na insulin, pa čak i mršavi ljudi. Svima prijeti ta opasnost, jer živimo u društvu koje ima brz pristup mnoštvu rafinisanih ugljenih hidrata (bijeli hljeb, šećer, pasta, krompir, gazirana pića poput koka-kole, industrijski – hemijski tretirane hrane kojoj je dodata fruktoza). U stvari, velika većina nas je rezistentna na insulin u određenoj mjeri. Razlika je samo u kolikoj mjeri. Što više jedemo rafinisanu i industrijski tretiranu hranu, to nam treba više insulina da je razložimo. Što je više insulina u krvotoku, to ćelije sve manje na njega reaguju.
Kako starimo ova stalna izloženost iscrpi sposobnost organizma da toleriše rafinisane ugljene hidrate i smanjuje našu osjetljivost, odnosno osjetljivost naših ćelija na insulin. Ako patite od visokog holesterola, triglicerida, ili visokog pritiska treba da provjerite vašu insulinsku rezistenciju, bez obzira na uzrast i težinu.
Ako imate visok pritisak, velika je vjerovatnoća da imate i insulinsku rezistenciju. Ljekovi za visok pritisak ne liječe insulinsku rezistenciju, već samo maskiraju simptome. Na prvi pogled i bez analize krvi insulinska rezistencija se može prepoznati po nekoliko stvari. Neko ima sve nabrojane simptome i znake, a neko i ne.
Obratite pažnju na sledeće stvari:
– Gojaznost, gdje je indeks tjelesne mase BMI veći od 25. Ovo nije apsolutan pokazatelj poremećaja, jer često i mršavi ljudi pate od insulinske rezistencije.
– Debljina fokusirana na i oko stomaka, veliki stomak, masne naslage na stomaku, grudima, oko unutrašnjih organa
– Stalna pospanost, posebno nakon obroka i učestalo zijevanje
– Hronični nedostatak energije i osjećaj umora i pored obilnih obroka
– Zaboravnost, depresija, bezvoljnost
– Viseće izrasline na koži, kao bradavice koje vise, oko vrata, ispod pazuha, ispod grudi
– Stalna potreba za slatkim i nakon obroka
– Nagli pad šećera
– Teško se mršavi i kada je osoba na dijeti, a sa druge strane, lako se goji
Ko može da razvije insulinsku rezistenciju?
Rizik za pojavu ovog sidroma je veliki kod osoba koje u porodici imaju pojavu dijabetesa tipa 2 ili pate od drugog tipa šećerne bolesti, visokog pritiska ili imaju veliki višak tjelesne težine. Žene koje su građene u obliku jabuke, kao i žene koje se debljaju prvenstveno oko struka pokazuju sklonost ka ovom sindromu. Da bi procijenili rizik izmjerite struk u najužem dijelu (ne uvlačite stomak) i najširi dio kukova. Podijelite ove mjere i ako je odnos veći od 0.8 za žene (1.0 za muškarce), to ukazuje da je abdomen predebeo i da postoji rizik od pojave insulinske rezistencije.
Žene kojima je dijagnostikovana dyslipidemia (narušen nivo masti u krvi), posebno one sa niskim nivoom HDL, a sa visokim prisustvom triglicerida, su takođe izložene riziku. Ako podijelite vrijednost triglicerida sa vrijednošću HDL holesterola i dobijete 3.0 ili više – velika je vjerovatnoća da postoji insulinska rezistencija.
Takođe, kožne promjene poznate pod nazivom acanthosis nigricans, gdje postoje bradavičaste tamne fleke na vratu i pazuhu, u 90 % slučajeva ukazuju na insulinsku rezistenciju.
Dobra vijest je da se na nivo insulina i glukoze vrlo lako može uticati: načinom života, vježbama i dijetama.
Ukoliko vam je dijagnostikovana insulinska rezistencija ima dosta stvari koje možete da uradite da biste je otklonili ili smanjili, treba samo da se javite svom ljekaru.