Posljednji preživjeli francuski razbojnik 70-tih, Gérard Fauré objavio je knjigu “Pariški diler” u kojoj progovara o francuskim političarima na kokainu, uključujući jednog, a možda i više francuskih predsjednika. Osim kokaina u intervjuu možemo čuti o pedofiliji zapadnih političara i engleske kraljevske obitelji.
Život Gérarda Fauréa nadilazi sve fikcije. Rođen u Maroku od oca francuskog časnika i liječnika, te majke Berberke. Krijumčarenje je počeo u marokanskoj luci Tanger. U Španjolskoj se pridružuje snagama s OAS, a suradnja s grupom French Connection mu nije strana. U Nizozemskoj organizira kriminalnu organizaciju s mafijaškim kumom iz Marseillea Gaëtan Zampa. U zatvoru je proveo 18 godina.
Godine 1980. u Parizu postaje kokainski princ koji snabdijeva medijski eksponirane osobe i političare visoke politike, uključujući i predsjednika Jacques Chiraca. Glumci, prinčevi, zvijezde Hollywooda i političari postaju stalni klijenti Gérarda Fauréa.
Gérard Fauré otkriva da je bio član grupe SAC (Service d’Action civique) koja je vršila naručena ubojstva za račun politike. Nešto slično što smo svjedočili i u našim krajevima, samo 20-30 godina ranije.
U intervjuu, kojeg možete pogledati, Gérard Fauré iznosi strašne optužbe na račun političara i članova engleske kraljevske obitelji koji posjećuju Maroko kako bi seksualno iskorištavali malu djecu. Otvoreno govori da je u Maroku pedofilija nešto uobičajeno.
Objašnjava kako mu je otac bio prisiljen “krpati” ozlijeđenu djecu koju je iskorištavao najviši dužnosnik tužilaštva. Djeca žive u kućama i služe kao radno i seksualno roblje. Svi sve znaju, ali nitko ne reagira.
Prije nego je objavio knjigu, bio je “zamoljen” da izbaci određena imena političara i drugih javnih osoba koje su još žive i “ugledne” osobe u društvu.
Na pitanje novinara, kakvo je danas stanje u odnosu na vrijeme 70-tih i 80-tih, Gérard Fauré tvrdi da je još gore i da su politika i mediji najkriminalniji dio današnjeg društva.
Što na kraju reći? Svakodnevno nam govore kako trebamo biti dio zapadne civilizacije, a ne “barbarskog” istoka. Znači li to da trebamo svoju djecu prepustiti ovim zlikovcima i narkomanima, samo da bismo dokazali koliko smo dobri i glupi? Tko ove zlikovce podupire u našim zemljama, vrlo je bitno pitanje na koje treba dati jasan odgovor. Taj odgovor je svjetionik za spas onoga što se još da spasiti.