Ljubav je uopšteno pojam koji je teško objasniti, prije svega zato što može podrazumijevati niz različitih vrsta ljubavi koje možemo zamisliti, pa do toga da nekoga ili nešto možemo voljeti na različite načine.
Svaka žena zna koliko se različitih nijansi osjećaja može izreći tim pojmom, te koliko puta ju je neki muškarac naljutio zbog činjenice da uopšte ne razumije o čemu žena priča kad govori o ljubavi, kaže prof. dr Cody Kommers, profesor eksperimentalne psihologije na Oksfordu, u pokušaju da objasni muško-ženske razlike u shvatanju ljubavi.
Kommers podsjeća: Dok žene cijene putovanje, muškarci su više usmjereni na cilj, odnosno većinu stvari u životu procjenjuju prvenstveno po tome mogu li im pomoći da stignu tamo gdje žele stići u životu. Muškarci prvenstveno gledaju instrumentalnu vrijednost i što je ona veća, to je veći razlog da muškarci u cjelini cijene ono što im se pruža.
I dok to može biti odlična vodilja u profesionalnom životu, u privatnom ovakvo razmišljanje može biti ozbiljna prepreka za sreću. Naime, ljubav uopšteno ne možemo procjenjivati s obzirom na ciljeve, u ljubavi nema mjesta za pobjede, nema cilja ili mogućnosti da osvojite više bodova i prvo mjesto.
To je razlog zbog kojega većina muškaraca ima problema s razumijevanje ljubavnog svijeta. Poenta ljubavi je u tome što jednostavno jest. U budućnosti se neće pretvoriti ni u šta što može nadići njeno trenutno stanje, pa ako niste u stanju cijeniti ono što imate sada, nećete znati cijeniti ni ono što budete imali kasnije.
Ljubav je putovanje, a muškarci to teško shvataju. Do nesporazuma najčešće dolazi zato što muškarci partnera vole zbog onoga što može učiniti za njih. Ljubav muškarca, na primjer, može proizlaziti iz činjenice da određenu partnerku vidi kao idealnu za osnivanje porodice kakvu želi, ili procjenjuje da ima slične ambicije, te da može biti dobra podrška tokom njegove karijere. To ne znači da je muškarcima nečija “upotrebna vrijednost” jedina inspiracija za ljubav, ali je vrlo važna.
Takva “instrumentalna ljubav” nije baš idealna osnova za romantičnu vezu, jer nije vezana za jednu osobu, nego određenu situaciju koja je za muškarca važna. Kad se situacija promijeni, mijenjaju se i uloge, kao i “korisnost” druge osobe za ostvarenje određenih ciljeva.
Druga vrsta ljubavi, ona unutrašnja, koja se temelji na onome što druga osoba jeste (a ne samo na onome što može učiniti za nas) muškom mozgu može biti teret. Zbog toga će muškarci teško odgovoriti na pitanje zašto nekoga vole. Oni prvenstveno opisuju funkciju te osobe kao alat koji je njima koristan, što ni izbliza ne odgovara onome što žene priželjkuju i očekuju.
Jedan od najtežih aspekata razlika u shvatanju ljubavi – između instrumentalnog i intrizičnog pristupa – jeste to da nema garancija da će muškarci razumjeti tu razliku i neće razumjeti da partnerku shvataju kao nadopunu za nešto što im nedostaje da bi ostvarili ciljeve. Taj neuspjeh je djelimično povezan i s tim da ne učimo mladiće da prepoznaju nijanse u odnosima i da budu sposobni da razvijaju snažnu romantičnu vezu. Naravno, nisu svi muškarci isti, ali ako naiđete na jednog takvog, dobro rješenje je imati na umu da “samo” ljubav u odnosu s njima jednostavno nije dovoljan temelj za srećnu vezu, te da morate razmisliti možete li biti odgovor na muškarčeve potrebe. Odnosno, alat za postizanje njegovih ciljeva, kaže psiholog na portalu Psychology Today.