Našoj planeti je potrebno 365,2422 dana da obiđe oko Sunca, što znači da na kraju svake godine ostane četvrtina dana viška. Kako bi naš kalendar i dalje bio u toku s godišnjim dobima, svake četvrte godine februaru dodajemo jedan čitav dan. Animacija planetarnog astronoma Jamesa O'Donoghuea dočarava ovaj ciklus.
This is why we have Leap Years pic.twitter.com/bCX31kymMW
— Dr James O'Donoghue (@physicsJ) February 6, 2020
Ovu nepodudarnost su zapazili još drevni Egipćani, ali je današnja primjena prijestupne godine zasluga pape Grgura XIII., koji je reformirao julijanski u gregorijanski kalendar.
Kada se odstupa od obilježavanja prijestupne godine?
Iako svaku četvrtu godinu smatramo prijestupnom, moguće je i odstupanje od ovog pravila. Razlog za to je činjenica da će naš kalendar nakon dužeg vremena, usprkos obilježavanju prijestupne godine, izgubiti na točnosti.
Prijestupne godine koje su djeljive sa 100, kao što je 1900., na primjer, se ne obilježavaju, osim ako nisu djeljive i s 400, kao što je to slučaj s 2000. godinom. To znači da će iduća prijestupna godina bez svog 29. februar biti 2100., piše Vox.
Što bi se dogodilo ako bismo počeli zanemarivati obilježavanje prijestupne godine?
Bez obzira na to što je ovaj sustav star više od pola tisućljeća, on i dalje funkcionira. Ako bismo, pak, prestali dodavati 29. februara svake prijestupne godine, do 2100. bi naš kalendar kasnio 20 dana, pa bismo Novu godinu slavili tijekom kasne jeseni, a do 2400., i tijekom jesenske ravnodnevice.
If we ignored adding Leap Days for the next 1,500 years starting with 29th Feb 2020: this how our calendar would drift through the seasons — pic.twitter.com/wXnE1tgVTh
— Dr James O'Donoghue (@physicsJ) February 13, 2020
Ne postoji način kako izbjeći dodavanje dana po ovom sustavu, jer će u suprotnom doći do mimoilaženja godišnjih doba s našim kalendarom. Ipak, to ne znači da ne postoji i alternativa.
Godina od 13 mjeseci s 28 dana kao adekvatna zamjena?
George Eastman, osnivač multinacionalne korporacije Kodak, iznio je svojevremeno prijedlog da se uvede takozvani Međunarodni ustaljeni kalendar. Ovaj kalendar bi se sastojao od 13 mjeseci s 28 dana. Dodatni mjesec bio bi smješten između jula i avgusta, a nosio bi naziv sol. Osim ovih radikalnih promjena, postojao bi i jedan dan viška na kraju svake godine, a koji bi poslužio kao neka vrsta praznika.
Eastmanov kalendar također obilježava svaku četvrtu kao prijestupnu godinu. Prema njegovoj zamisli, svaki mjesec bi se sastojao od četiri tjedna, ni više ni manje. Štoviše, zaposlenici u Kodaku su se pridržavali Međunarodnog ustaljenog kalendara sve do 1989.