Ja sam Danijela Arandjelović, zataškali su moj slučaj tako što su rekli da sam vozila pijana iako je dokazano da je alkotest bio 0, da sam umrla na licu mjesta iako piše da sam umrla sat kasnije, i da sam iskrvarila iako na licu mjesta nije bilo ni kapi krvi.
Ja sam Denis Mrnjavac, izboli su me vršnjaci nožem pred punim tramvajem, pred 50 svjedoka koji nisu reagovali i nisu mi spasili život!
Ja sam Ivona Bajo, moj slučaj su zataškali tako što su rekli da me slučajno ubola žica na biciklu, iako su za to bili odgovorni kriminalci pred čijim sam se kamionom slučajno našla dok su nosili teret sumnjiva porijekla!
Ja sam Nikola Djurović, pregazio me na pješačkom prelazu budzovan, umjesto koga je odgovornost preuzeo čovjek koji nije ni bio u državi tokom mog ubistva!
Ja sam Stanko Gligorević, iz pištolja u školskom dvorištu ubio me drug i dobio minimalnu zatvorsku kaznu!
Ja sam Harun Mujkić, glavu mi je razbio školski drug zbog čega sam ostao na mjestu mrtav, drug je dobio smanjeno vladanje za moje ubistvo!
Ja sam Jovan Arbutina, pijani vozač me pregazio na pješačkom prelazu i skratio moj život 6 dana prije mog dvadesetog rodjendana, dobio je 6 mjeseci kazne, a moja porodica nije bila obaviještena da je suđenja uopšte bilo!
Mi smo Edin Herić, Adel Sehić, Alem Dedić i Reuf Alibašić, nas su pozvali u rudnik gdje su nas zive zatrpali, bili smo živi jos satima nakon sto smo poprijeko umrli bez zraka, činili smo sve da se izvučemo napolje, ali nije pomoglo! Naš slučaj je u procesu zataškavanja!
Ja sam Alen Šehović, mene je pijani granični policajac udario autom i vukao za sobom 50 metara dok sam još bio živ! Nastavio je dalje i nije pokušao da mi pomogne!
Ja sam Mahir Rakovac, školski drugari su me silovali oklagijom, zatim verbalno, psihički i fizički nastavili svakodnevno da se iživljavaju nada mnom cijelih 5 godina! Prebacio sam se u drugu školu gdje su me isti ponovo pratili i zlostavljali! Ubio sam se nakon 5 godina torture!
Ja sam Dženan Memić, prikazali su da sam stradao u saobraćajnoj nesreći, a sud je utvrdio da nije bilo saobraćajne nesreće jer sam napadnut i zadobio sam udarac u glavu koji me odveo u komu, a zatim u smrt! Moja djevojka Alisa je glumila amneziju, a tužilaštvo je pokušalo da svali ubistvo na ljude koji su upravljali kombijem u nepostojećoj saobraćajnojj nesreći!
Mi smo Edita Malkoč i Selma Agić, pregazio nas je budžo koji je uspio da pobjegne u drugu zemlju, i čiji su pomagači pisali istom da je vrijeme da bježi jer nas je hitna ‘počistila’ s ceste!
Ja sam David Dragičević, kidnapovali su me, silovali, mučili i na kraju ugušili pripadnici MUP-a i mafija, prolazio sam neviđenu torturu 7 dana prije smrti, ubice su moju smrt pokušale da predstave kao samoubistvo!
Ja sam Muhamed Vehabović, pretučen sam nakon sto sam zadobio smrtonosne povrede na glavi! Prijatelji su me doveli kući i rekli roditeljima da ne mogu doći sebi jer sam pijan! Umro sam od povreda!
Ja sam Bojan Milovanović, zadobio sam ubod šarafcigerom u gradu u koji sam došao samo da izađem i dobro se provedem, ostao sam na mjestu mrtav!
Mi smo Adis Šehović i Davor Vujinović, ubijeni smo kalašnjikovom jer smo vršili svoju ljudsku i policijsku dužnost, i jer smo bili pošteni! Naš slučaj je u procesu zataškavanja.
I mnogi drugi..
Tekst: Grupa Pravda za Davida
Kada bi ovoj listi trebao konačno da dođe kraj, dogodi se Novi Travnik. Ima li kraja i da li će on ikada doći?