Kazati “ne” šefu može djelovati nemoguće. Većina nas želi impresionirati, a ne razočarati, bez obzira šta radimo.
No, ambicija može biti vrlo klizav teren. Prije nego što to shvatite, događa se da se posao vraća kući s vama, da čak radite vikendom, žrtvujući vrijeme namijenjeno porodici i prijateljima. Stručnjaci su saglasni da je učenje kako postaviti granice način kako zaustaviti ovu praksu.
Helen Tupper, karijerna trenerica i suosnivačica kompanije za razvoj karijere Squiggly Careers, uvjerava da jednostavna promjena načina komunikacije može pomoći u postavljanju spomenutih granica.
Naime, njena je preporuka da “ne mogu” zamijenite s “neću”. Ukazala je da se s “ne mogu” ipak ostavlja prostor uvjeriti vas da nešto uradite. S druge strane, “neću” je definitivno i teško ga je osporiti. Istakla je rečenicu kao primjer za to.
“U srijedu neću ići na sastanke poslije 17.00 sati jer tada moram po djecu.”
Model i televizijsku kuharicu Lorraine Pascale je neprakticiranje onoga što je sugerirala Tupper dovelo do sagorijevanja (burnouta). Tokom televizijske karijere je otvorila slastičarnu u londonskom poslovnom centru Covent Gardenu, a istovremeno je odgajala i kćerku.
“Jednostavno nisam bila baš dobra u tome da kažem ne. Ne želiš uznemiravati ljude. Svi ti serviraju gluposti o tome šta bi trebao raditi. Zašto nastaviti tako”, izjavila je Pascale za BBC.
Prema njenim riječima, perfekcionizam, kao i uvrštavanje svakog mogućeg recepta u svoje knjige, nisu bili od pomoći. Sagorijevanje je u njenom slučaju imalo fizičke i mentalne manifestacije, što je podrazumijevalo nestajanje želje da kuha.
“Cijelo tijelo je reagiralo. Stezalo je u grudima. Svađala sam se sama sa sobom. Mnogo samookrivljavanja, mnogo okrivljavanja i mnogo umora”, prisjetila se.
Njeno iskustvo pokazuje da se sagorijevanje može dogoditi bilo kome, na na bilo kojem nivou. Statistike govore da je sagorijevanje izglednije kod žena, dijelom zbog dodatnih porodičnih obaveza.
Doktorica Claire Ashley, autorica knjige “Doktor za sagorijevanje (The Burnout Doctor)”, koju je napisala nakon što je doživjela sagorijevanje, naglasila je da se čvrstim pridržavanjem rutine, kojom sebi određujete vrijeme završetka posla, omogućavate svom mozgu da okonča ciklus stresa i da uživa u slobodnom vremenu. Međutim, kao pravo rješenje je istakla prilagođavanje svojih ciljeva svojim mogućnostima.
“Pitajte sebe da li je ono što želite postići razumno, s obzirom na vaše mentalne i emocionalne kapacitete”, ukazala je.
U slučaju Pascale, to je značilo izlazak iz kuhinje i odlazak na terapiju. Upravo je to ono što joj je pomoglo da shvati da njena želja za impresioniranjem potiče iz djetinjstva u hraniteljskoj porodici. Tada je počela studirati psihologiju te je ocijenila da je kasnije mnogo bolja u postepenom povratku kuhanju.
Stres i dugi radni sati su dio svakog posla. Brojevi jasno potvrđuju: sve je više radnika koji dostižu tačku pucanja. Naime, istraživanjima je utvrđeno da je devet od deset radnika u Velikoj Britaniji imalo visok ili ekstremno visok pritisak ili stres na radnom mjestu. Osjećaj stresa ili sagorijevanja nije isto što i kliničko sagorijevanje, iako se ovaj termin koristi u širem kontekstu.
Dr. Ashley je kao tri simptoma kliničkog sagorijevanja navela iscrpljenost, otuđenost i smanjenu produktivnost. Ako ne postoje sva tri simptoma, onda kliničko sagorijevanje ne postoji. Ipak, to ne znači da smo na dobrom putu.
“Trči svoju utrku”
Tupper je podsjetila da je važno zaustaviti se, slaviti i priznati vlastite uspjehe, a ne fokusirati se samo na ono što slijedi. Kako je naglasila, od pomoći je izbjeći poređenja s drugima, odnosno trčati vlastitu utrku.
Međutim, nisu svi u mogućnosti usprotiviti se na poslu, posebno ne u korporativnim ili hijerarhijskim radnim okruženjima. Psihijatar Richard Duggins, autor knjige “Sagorijevanje, besplatan rad (Burnout, Free Working)”, pomaže pacijentima koji osjećaju da ne mogu postaviti granice. Naime, ohrabruje radnike da razgovaraju sa svojim šefovima, bez obzira na to koliko su niže u radnoj hijerarhiji.
“Većina poslodavaca, čak i oni tvrdokorni, saslušat će vas i napraviti prilagodbe kada shvate da sprečavanje sagorijevanja može biti od koristi svima”, naveo je.
Napomenuo je da postavljanje granica, traženje pomoći ili prilagođavanje radnog opterećenja može biti od koristi, ali ako se radno okruženje ne promijeni, onda moramo napraviti promjene kako bismo sami sebe zaštitili. Ukazao je da uvažavanje životnih faza može biti od pomoći.
“U redu je da se neko ko radi skraćeno radno vrijeme ili ima porodične obaveze možda neće moći nositi s obimom posla mlađeg kolege”, ukazao je Duggins.
Ili, kao što je Pascale konstatirala: “U redu je i lijepo je biti ambiciozan, ali samo nauči češće kazati ne“, piše BBC.