Koliko poznajemo svoja prava kao potrošači? Da li smo bili žrtva trgovačkih prevara, a da nismo ni znali? Kada imamo pravo na reklamaciju i kada je osnovano pozvati inspekciju? Odgovore na ova pitanja nam je dao Marin Bago, predsjednik udruženja za zaštitu potrošača “Futura”, piše N1.
Pod potrošačkim pravima, prvo nam pada trgovina, pojašnjava Bago, ali tu su i druge oblasti obrazovanje, bankarstvo itd.
“Mi u našem društvu nismo mnoge teme pokrenuli usred manjka kapaciteta. Ključ je da moramo biti ravnopravni u svim procesima, gdje plaćamo direktno i indirektno. Niko nam ne govori o našim pravima, bilo da uđemo u trgovinu, banku, obrazovnu ustanovu… Rijedak je slučaj da nas neko informiše o potrošačkim pravima”, navodi Bago.
Ni trgovci ne znaju prava potrošača
Ako kupimo proizvod koji se pokaže da je tehnički neispravan, ističe sugovornik N1, mi imamo pravo da zatražimo od trgovca ili da nam vrati novac ili da zamijeni uređaj ili da ga nosi na servis.
“Dobar trgovac će uvijek izaći potrošaču ususret. Razvija se poduzeće i posao. Ima i onih koji ignorišu potrošača, onda se mora pokrenuti inspekcija, ako se potrošaču ne udovolji”, naglašava on.
Problem je i manjak inspektora. Pa tako, federalnih inspektora je desetak na terenu, dodaje Bago. Njih nema mnogo, ali svaki kanton ima inspekcije koje se nisu dovoljno uključile, a potrošačka prava su jako ugrožena.
“Često ni sami trgovci nemaju znanja koja su prava potrošača, posebno sada kada nam nedostaje kadra i svakih nekoliko dana imamo nove trgovce i mnogo je mladih”, navodi Bago.
“Put je vrlo jasan”, dodaje on i pojašnjava šta uraditi u slučaju ako nismo zadovoljni nečim kao potrošač.
“Uputiti pismeni prigovor. Tražiti ono što želite. Trgovac vam je dužan odgovoriti u roku osam dana. Ako ne, onda se obratiti inspekciji, koja zaista može kazniti od tri do pet hiljada, pa nadalje, jer obično se tu nekoliko prekršaja napravi. Ne informira se potrošač, što je prekršaj; nije mu se izašlo ususret, što je, također, prekršaj”, naglašava Bago.
Opstanak na tršištu
Šta u slučaju ako je jedna cijena na polici a druga na kasi?
“Cijena je ona koja je na polici. Naše pravo je da platimo onu cijenu koja piše na polici. Do nas je hoćemo li dopustiti da nas neko prevari ili ne. Najbolje promijeniti trgovinu ili dobavljača”, kaže Bago.
Mišljenja je i da ne bi trebao opstati niko na tržištu ko se loše ponaša prema potrošačima, ko nema kvalitetnu komunikaciju, ko podiže cijene zbog svojih problema u preduzeću, zbog kriminala, nepotizma i lošeg upravljanja.
Na kraju je poručio da moramo postati ravnopravni kao potrošači i tek ćemo onda biti ravnopravni građani.