Hadžifejzović: „Prije 34 godine u 18:45 minuta u toku je bio treći sat i 45-a minuta ovog dnevnika uživo – otvorenog programa. U toku je bio vojni i državni udar – rušenje legalno izabrane, zajedničke vlasti, rušenje i zauzimanje jedne zemlje sa hiljadugodišnjom historijom. U tom trećem satu i 45 minuti nismo znali da ćemo raditi još 11 sati i više – sve do 5 ujutro 3. maja. Znali smo da je to Dan D za ovu zemlju ali ne i da emitujemo najduži uživo dnevnik u historiji svijeta. I to kakav dnevnik. Dnevnik Dana D.
Dnevnik je završen 3. maja – na Međunarodni dan novinara. Ne postoji drugi primjer, događaj koji baš na svjetski dan novinara bolje, očitije dokazuje moć novinara, medija, televizije. Naravno, uz neviđenu, u svijetu do tada neviđenu, koordinaciju sa tehničkim osobljem. Svi smo tog dana bili novinari.
Te noći smo spašavali predsjednika države. Bilo ko da je bio na tom položaju, bio bi spašavan.
Te noći smo spašavali državu…
Jedna minuta šutnje, jedna fatiha tu i tamo na groblju, nekoliko kratkotrajnih vijesti i blijedih sjećanja na portalima – to je danas Dan D u glavnom gradu koji je tog dana padao.
Ne pade, mlada raja ne dade.“
šta ćete, prvi maj pada i na drugi maj a i na treći – odmor, janje, roštilj i more su preči.