Neke ostvaruju pristojne novčane naknade, neke mizerne. Svaki kanton svoju politiku vodi. Ima i onih u kojima takve naknade ne postoje. Najnižu naknadu primaju nezaposlene porodilje u Unsko-sanskom i Livanjskom, a najvišu u Kantonu Sarajevo. Slično je i sa zaposlenim porodiljama. Za njih, po kantonalnom uređenju, postoji diskriminacija na osnovu mjesta prebivališta. Tako naprimjer u Posavskom kantonu takve naknade nisu propisane i ne isplaćuju se. U najvećem broju kantona svode se samo na jednokratnu pomoć.
Zakon o radu RS-a određuje da za vrijeme korištenja porodiljskog odusustva zaposlene porodilje imaju pravo na naknadu plaće u visini prosječne plaće ostvarene u posljednja tri mjeseca. Nezaposlene porodilje imaju pravo na materinski dodatak, koje mogu ostvariti pod uslovom da lična primanja ne prelaze 100 KM po članu porodice.
Vidljivo je da su porodilje u BiH diskriminisane. O veoma teškom položaju nezaposlenih porodilja govori činjenica da isplata porodiljskih naknada zavisi od finansijske moći državnih organa. Iskustva pokazuju da mnoge od njih na kraju i ne ostvare naknadu.
Nije ni čudno i nakon ovoga ne treba tražiti razlog odlaska mladih bračnih parova u države koje imaju uređeniju socijalnu politiku i roditeljski dopust, koji podrazumijeva da oba roditelja imaju pravo i na dopust i na naknadu, jer u BiH sve počinje i završava samo na obećanjima.