Ćamil Duraković, potpredsjednik RS, bio je večerašnji gost „Bosanskog vjestnika“.
Salihović: „Možemo li vratiti Republiku? Dejton je zastario, pokazao se kao neuspješan. Možemo li dobiti ‘Dejton 2’ – unaprijediti, nadograditi ovaj postojeći?“
Duraković: „Mi smo država sa trima etničkim grupama. Ne možemo nigdje bez konsenzusa. Sve dok ne dođu razumne političke figure koje bi željele ojačati pravnu državu, bez obzira na ovo ‘Republik’, apsolutno je nemoguće otvarati ovakve pregovore. Deblokiranje EU puta, reforma pravosuđa, državna imovina… zamislite tek koliko bi napora trebalo da se promijeni Ustav. Mislim da je nerealno, ali je realno u vremenu da oni koji nas ruše shvate da nas vraćaju na pozicije iz devedesetih. Mi zagovaramo multietničku državu, po mjeri svih njenih građana. Vi danas vidite identifikacije; mi sami doprinosimo retrogradnim politikama secesije. Treba biti jasno Srbima da je nemoguće odvojiti njihovu republiku. Čim prije shvatimo da nismo vanzemaljci, nego Bosanci i Hercegovci, kretat ćemo se u legalnim okvirima Ustava.“
Salihović: „Znam da ste među prvima upoznati sa problematikom otimanja zemlje povratnika, Bošnjaka i Hrvata. To je klasična krađa. Otimačina. Koji je krajnji cilj?“
Duraković: „Grubo je reći otimanje. Otimanje je bilo u ratu. Zbog političke nemoći probosanskih politika u RS-u, nije bilo podrške za vitalni nacionalni interes. Sada politike u miru, koje su otimale imovinu u ratu, pošto im se nije ostvarila želja, danas donošenjem tog zakona pokušavaju pokazati to legalnim. Osnivaju Komisiju, šalju pozive izbjeglicama na njihove srušene kuće i domove, a kad se niko ne javi i prekrši proceduru, njihovu imovinu knjiže na entitet, što je suludo, nezakonito i neustavno. Entitet nema svoju imovinu.“
Salihović: „Koliko povratnika živi u RS-u, Bošnjaka i Hrvata?
Duraković: „Ispod 50.000.“
Salihović: „2003. godine ih je bilo 300.000.“
Duraković: „Više od 250.000.“
Salihović: „Zar onda nije očito – protjerali, etnički očistili, počinili genocid u radu, poslije Dejtona se ljudi vratili, onda ih sistemski ponovo protjerali a sada im uzimaju imovinu sa kojim krajnjim ciljem?“
Duraković: „Pa otcjepljenje. Dodik sanja, živi i radi za otcjepljenje RS-a! Godinama na to upozoravamo.“
Salihović: „NSRS je usvojila Zakon o zastavi, grbu i himni. Kako se osjećate kada vidite zastavu Srbije u entitetu RS?“
Duraković: „Užasno se osjećam kad vidim orlove. To je nametnuto. Ali to je realnost. Mi ne možemo to skidati sa zidova. Ali mi uprkos tome živimo.“
Salihović: „Kako vam se čine sastanci državne koalicije? Treba li Trojka imati crvenu liniju, više zategnuti?“
Duraković: „Da sam državna vlast, nikada ne bih pregovarao s Dodikom zbog zabrane bosanskog jezika, negiranja i psovanja genocida… Često čujemo bošnjačke političare da čuvaju BiH. Ako će ostati ovakva, nemojte da je čuvate. Nemojte da je čuvate samo za sebe. Svima treba biti ista – Bošnjaku u Višegradu i Sarajevu.“
Salihović: „Hoće li, ako Dodik bude osuđen, situacija u RS biti bolja ili će ako ga presude narod stati iza Dodika?“
Duraković: „Dodik je pokazao da se plaši Suda BiH. Proces će sigurno dobiti epilog i kakav god da bude, zapamtite – ne postoji nijedan političar ispred i iza kojeg bi narod stao. To su pokazali Dodikovi protesti ‘Granica postoji’. Svom logistikom i snagom koju ima uspio je okupiti šaku ljudi.“
Salihović: „Kad ste se zadnji put vidjeli i pričali sa Dodikom?“
Duraković: „Sa Dodikom sam se vidio prije nekoliko mjeseci na nekom prijemu, nismo razgovarali. Htio sam otvoriti neka pitanja, tražio sam sastanke. Možda je zauzet. Ne pišem više kabinetu.“
Salihović: „Kako Vi primate platu?“
Duraković: „Ja još nisam pod sankcijama; primam platu na legalan bankovni račun. Ponekad kasni, u zadnje vrijeme sve češće.“
Salihović: „Jesu li Dodik i RS u krizi, ekonomskoj, finansijskoj?“
Duraković: „Koliko god prikazivali da je RS moćna ekonomska sila, vrlo brzo će se pokazati da to nije tako. Ako mi nismo cjelina, a jesmo, ako dođe na naplatu što RS ne može ispoštovati, ticat će se svih građana BiH.“
Salihović: „Kako objašnjavate Dodikovu bahatost prema Americi i ambasadoru Murphyju?“
Duraković: „Dodik je bahat prema svima – to je njegov očaj. Vrijeđa ambasadora jedne najmoćnije zemlje u svijetu. Ja se ambasadoru izvinjavam kao potpredsjednik. Vrijeđati međunarodne diplomate je šteta za svakog građanina ove zemlje. Nama trebaju ti prijatelji.“
Salihović: „Hoće li se promijeniti politika SAD prema BiH sada kada je Donald Trump izabran za predsjednika?“
Duraković: „Dosta sredstava došlo je u BiH kada je Trump prošli put bio predsjednik. Neće se promijeniti politika prema BiH. Uzalud se svi raduju… i mi smo se radovali Bidenu, pa šta smo dobili? Ovo što ode iz BiH kao izvještaj američkog ambasadora je okvir u kojem se kreće politika prema BiH. Dejtonski mirovni sporazum je američko čedo. Bilo ko da dođe, to je sveto slovo za njih. Mislim da je Dejton nešto što će Amerika nastaviti štititi, dok ne dođe do civilizovanog kompromisa između političkih aktera u BiH.“
Salihović: „Radislav Krstić je priznao genocid u Srebrenici i uputio izvinjenje žrtvama. Kaže da bi otišao u Potočare. Biste li ga pustili?“
Duraković: „Radislav Krstić je priznao genocid. To je suština i samo to je bitno. Neka oni koji negiraju genocid prihvate njegovo priznanje i dožive katarzu. Pustio bih ga u Potočare, ali pod uvjetima…“