Hadžifejzović: “Predsjednik je rekao da se osjeća neugodno, a da su iza njega dvojica Ismaila i da on nešto želi. Izvolite, momci… Koliko si medalja osvojio? Ismaile?”
Zulfić: “113!”
Barlov: “Nisam još došao do sto – blizu sam!”
Hadžifejzović: “Koja vam je najdraža medalja?”
Zulfić: “Prva mi je najdraža!”
Barlov: “Meni srebrena iz Francuske! To je svjetska serija!”
Hadžifejzović: “Predsjedniče, sada reci što si meni rekao jutros!”
Bogićević: “Zahvalan sam FACE televiziji i ljudima koji su dali glasove, ali vi ste za mene ličnosti godine i heroji. Idete kroz život uspravno. Zamolio sam Senada da moja nagrada pripadne vama, da vi budete ličnosti godine, a ne ja! Sa toliko upornošću donosite medalje u ovu državu… Želim vam puno uspjeha!”
Hadžifejzović: “Emotivan si, predsjedniče. Ne plaču političari…”
Bogićević: “Nije sramota plakati! Imam ideju: da svi koji mogu uplate novac za vaše takmičenje. Siguran sam da će prihvatiti oni koji razmišljaju da je njihovo samo ono što su podijelili! Siguran sam, uz pomoć FACE televizije, da to možemo napraviti! Imamo jedan život koji je kratak; ne smijemo ga ispuniti mržnjom, zlobom i strahom! Moramo živjeti sretniji život! Ako FACE televizija nešto osmisli, spreman sam prvi učestvovati da se pomogne. Znam koliko sve košta! Mislim da imamo dobrih ljudi koji će to učiniti!”
Hadžifejzović: “Šta očekuje vas dvojicu?”
Zulfić: “Spremamo se za Portugal i Italiju!”
Trener: “Ismail Barlov oborio je A-normu u Parizu! Kolege kažu da je to rijetkost u svijetu! Postao je prvi parasportista u BiH! Trebao je biti među prvih osam u svjetskoj rang-listi!”
Bogićević: “Lako je reći: ‘Nemamo mi sredstava!’ Objavi se telefon, jedna ili dvije marke… Po jednu marku, to je milion maraka i to nas ne košta puno! Ispunjen sam večeras zahvalnošću! Treba biti uporan! I kad padnemo, treba opet ustati i ponovo se boriti! Dvojica Ismaila su primjer za to!”