Hadžifejzović: „Umro je legendarni arhitekta, umjetnik Braco Alikalfić. Tek kada je otišao, mnogi su saznali i njegovo pravo ime – Lidumil.
Ne znam otkud čuvenom Braci, rođenom Mostarcu – češko, staroslavensko ime – Lidumil. Prevesti se može kao ljudima mio, ljudima drag, human; voli ljude. U češkim sinonimima, opet na češkom, mogao se zvati – isto značenje – Dobrodinec. Nekako službeno, Lidumul znači filantrop, altruista, humanista.
Zašto mu prevodim ime? Baš zato što je i u prijevodu Braco bio baš ovo što nabrajam, tumačim, prevodim.
U vijestima, opet malo nepravde i po njega. Izdvaja se da je koautor, projektant sarajevske ‘Zetre’. Jeste, ali nije to jedino i sve. No, ima simbolike; umro je četrdeset godina nakon što je u njegovoj ‘Zetri’ zatvorena Sarajevska olimpijada… Dobitnik je najveće jugoslavenske nagrade za arhitekturu – nagrada lista ‘Borba’ – Oskar za arhitekturu i dobitnik najvećeg priznanja – Šestoaprilske nagrade grada Sarajeva… Komplet svoj privatni, dragocjeni – zamislite koliko vrijedi – arhiv poklonio je državi… Borio se, stajao u zaštitu bh. ljepota, životne sredine, planina… Kako bih rekao – borio se za očuvanje prirodne arhitekture… U kasnim osamdesetim godinama života borio se da planinu Prenj ne upropasti koridor Vc koji ide kroz nju…
Alikalfići su stara mostarska porodica. Čak trojica su na malom spisku akademski školovanih Bošnjaka iz 1939. godine. Trojica su na spisku palih boraca, partizana.
Sve u svemu, ljudi koji su voljeli ljude, ljudi koje su voljeli ljudi. Lidu – mili.“