Kolaković: Prošla sam sve moguće oblike tuge i sva iskušenja. Tuga nikad neće proći, duboko je u mom srcu. Kćerku pamtim po najljepšim djelima. Pred godišnjicu me stignu uspomene, to mi je turbulentno, ali muzika me spašava. Donna je bila posebna otkako se rodila. Sa dvije godine je pjevala. Odmah smo znali da je zvijezda rođena. Halid Bešlić je među prvima došao iz Sarajeva kad je preminula. On je također bio čovjek punog srca. Prošlo mi je hiljade ljudi kroz kuću. Neke ljude pamtim, neki su mi samo sjena. Jedva sam izdržala tu količinu emocija. Došla sam do pucanja od tuge. Ja sam bila razmažena, živjela sam lijep život. Mislila sam da sam nedodirljiva, da se neke stvari drugima dešavaju. Život me demantovao. Niko nije nedodirljiv. Samo što čovjek ne zna kad će. Pomogla mi je šuma, šetnja, priroda. To je veliki lijek za dušu. Kad mi je Donna saopštila da ima rak bila sam šokirana. Prestrašno. Radikalno je smršala, to se odrazilo na njen imunitet. Taj period gledam s tugom. Svakakve crne misli su mi dolazile. Ali trudim se da se sjećam lijepih uspomena. Ponosa sam i dostojanstvena majka koja je prošla sve oblike tuge. Mislim da me gleda. Svi ćemo se mi jednog dana sresti. Ne želim da budem jadnica. Donna je ostavila veliki trag iza sebe. Ponosna sam i dostojanstvena. Imam osjećaj da je na turneji, da će doći i pokucati i reći: „Mama, ja sam tu.“ Donnu su prozivali kako može kao pop pjevačica da pjeva i narodnu muziku. Utrla je put mladima. Danas je to normalna pojava. Naredne godine je deseta godišnjina Donnine smrti. Priprema se koncert. Najvažnije mi je da sačuvam zdravlje i mentalnu sposobnost. Odem na mezar, ali to meni ništa posebno ne predstavlja. Kad odem tamo meni je to hladni kamen, nije ona. Ona je meni u srcu, negdje gore, mislim da nas gleda. Ponekad je sanjam i uvijek su to lijepi snovi. Imam prijatelje iz Zagreba koji su zaluđeni pjesmom „Oj Safete Sajo“, pola Zagreba pjeva tu pjesmu.
ČEKAM DA MI SE DONNA ARES VRATI KUĆI I KAŽE: MAMA JA SAM TU! Ajka Kolaković: Nikad je nisam PREBOLJELA
Ajka Kolaković EMOTIVNO: „Ja sam bila razmažena, živjela sam lijep život. Mislila sam da sam nedodirljiva, da se neke stvari drugima dešavaju. Život me demantovao. Niko nije nedodirljiv. Ne želim da budem jadnica. Donna je ostavila veliki trag iza sebe. Ponosna sam i dostojanstvena. Odem na mezar, ali to meni ništa posebno ne predstavlja. Kad odem tamo meni je to hladni kamen, nije ona. Ona je meni u srcu, negdje gore, mislim da nas gleda. Ponekad je sanjam i uvijek su to lijepi snovi. Naredne godine je deseta godišnjina Donnine smrti. Priprema se koncert.“
Postoje životne priče koje nas podsjete koliko čovjek može biti snažan i onda kada mu se čini da je izgubio sve. Naša današnja gošća je Ajka Kolaković, majka neponovljive Done Ares, ali i žena koja je, uprkos najtežim životnim gubicima, pronašla snagu da nastavi dalje. Godinama je čuvala uspomene na svoju kćerku, a muzika je postala jedan od načina da sačuva ono što ih je povezivalo. Nakon dugog perioda tišine, ponovo je stala pred publiku, nastavljajući i ostvarivati želje koje su njih dvije zajedno sanjale. Kako izgleda život majke koja se suočila s najvećim gubitkom? Odakle dolazi snaga kada bol ne prolazi i može li muzika pomoći da se nastavi dalje? O svemu tome, o ljubavi, uspomenama, životu i novim počecima, razgovarali smo s s Ajkom Kolaković.
- Advertisement -
- OGLAS -