Hadžifejzović: „Dodik je toliko dominantan u javnom prostoru i političkom životu da su u njegovoj sjeni svi i malo ko obraća pažnju na sve ostale. Toliko pažnje je prema njemu usmjereno da se ostali i ne primjećuju.
Nešto što bi se moglo nazvati vanjskom politikom člana Predsjedništva Bećirovića, ili konkretnije diplomatijom, ili još direktnije izborom ambasadora, tema je koja tu i tamo uskoči u medije, ali uglavnom Bećirović prolazi ispod radara, ispod sjene Dodikove.
Pričali smo o Bećirovićevim izborima ambasadora. Bira i postavlja ljude sam, po svojim kriterijima i bez konsultacija sa liderima Trojke. Svaki pokušaj Trojke da mu sugeriše barem neko ime – nijedan nije prošao.
Podsjetnik, recimo, samo dva: Lagumdžija je nagrađen ambasadorskim mjestom u Americi – u UN-u – zato što je kriv što nismo odavno u Evropskoj uniji. Diplomatska bruka da je Turska – šutnjom – odbila Bećirovićevog kandidata za mjesto ambasadora u našoj zemlji je prošla ‘nako, kao informacija, a skandal je.
Sada Denis Bećirović ide dalje. U Tursku šalje Mirsadu Čolaković, ambasadoricu iz Haga, osobu koja je mogla – a nije – lično odnijeti tužbu protiv Srbije u Međunarodni sud. Šta je ovo? Nagrada za neučinjeno? Bećirović, koji je potez Izetbegovića – odustajanje od tužbe, razvlačenje deset godina – nazvao izdajom sada šalje u Tursku osobu koja je poslušala – tako kažu – Izetbegovića i nije lično odnijela tužbu na pisarnicu suda?
Ili direktno: zašto Denis šalje Bakirove ambasadore i kadrove u svijet?
Nedžad Ćosović, najstariji radnik Ambasade u Hagu – po stažu – osoba koja je podnijela tužbu zbog veleizdaje protiv Izetbegovića, sada se obraća Bećiroviću upravo zbog ambasadorice Čolaković.
Podsjećamo: sve što je rečeno o ambasadorici o njenoj ulozi u Hagu ona je potvrdila u intervjuu za TV N1.
Hoće li Turska primiti Čolakovićku ili opet, šutnjom, odbiti?“