Dr. Kenneth R. Valpey, istraživački saradnik u Oksfordskom centru za hinduističke studije i autor knjige Joga i etika životinja, bio je gost jutarnjeg programa FACE TV-a „UzBuđenje“.
„Racionalan i uravnotežen pristup etičkom postupanju sa životinjama prije svega bi započeo racionalnim razumijevanjem vlastitog identiteta. U kojoj mjeri možemo vidjeti sebe kao različite od životinja? I na koji način možemo shvatiti da imamo zajedničke osobine sa životinjama?“
Valpey ističe da je središnje pitanje etike jednostavno, ali dalekosežno: šta bismo trebali učiniti? Kada se ono postavi u kontekstu životinja, kaže, fokus treba biti na odnosu čovjeka prema drugim živim bićima, a ne samo na formalnim granicama između ljudi i životinja.
„Kada govorimo o etici prema životinjama, pitamo se šta bi ljudska bića trebala učiniti u odnosu na životinje. Ovdje mislim da je važna riječ odnos, relacionalnost. Možemo li djelovati na načine koji razvijaju naše mogućnosti povezivanja sa životinjama, a koji nisu samo držanje distance od njih ili njihovo uništavanje?“
Međutim, Valpey smatra da različite tradicije, uprkos razlikama, u sebi nose principe koji ograničavaju ili nastoje minimizirati ubijanje životinja.
„Postoje praktičari različitih vjerskih tradicija – judaizma, kršćanstva i islama – koji su vegetarijanci ili vegani i svoju praksu zasnivaju na vlastitim svetim spisima. Postoje različiti ustupci, ali ako ih pažljivo pogledate, vidjet ćete da je preferencija minimiziranje, ako ne i potpuno izbjegavanje, ubijanja životinja.“
Kao moguće posljedice prihvatanja takvog načina života, Valpey navodi zdravlje, ali i osjećaj moralne odgovornosti prema drugim bićima. Promjena, ipak, može podrazumijevati i izlazak iz društvene zone komfora.
„Ono što se dobija, prije svega, jeste bolje zdravlje. Rekao bih i osjećaj moralnog olakšanja ili lakoće, osjećaj da minimiziram svoj moralni otisak. A ono što bi se moglo izgubiti jeste vlastita zona društvene udobnosti. To je vrsta životne obaveze koju ljudi preuzimaju kada praktikuju vegetarijanski, veganski, posebno joga način života.“
Posebno je ukazao na pitanje korištenja zemljišta i neefikasnost proizvodnje hrane zasnovane na stočarstvu, navodeći da bi značajnije okretanje biljnoj ishrani moglo imati posljedice i za dostupnost hrane, okoliš i globalne odnose.
„Ako bi veći postotak ljudi pristao, ako ne u potpunosti na vegetarijanstvo, onda na znatno vegetarijansku kulturu, mogli bismo prehraniti više ljudi na planeti. Blizu milijarda ljudi ne dobija dovoljno hrane. To bi bila značajna i mjerljiva transformacija. Mogli bismo imati i mirniju planetu jer bi se smanjila oskudica koja stvara napetost iz koje nastaju ratovi.“
Na kraju razgovora poručio je da promjena počinje preispitivanjem svakodnevnih navika, posebno odnosa koji ljudi prave između životinja s kojima dijele dom i onih koje posmatraju isključivo kao resurs.
„Cilj je da se ljudi navedu na razmišljanje: da li je moguće napraviti neku promjenu u mojim potrošačkim navikama? Da li je moguće uzdići našu moralnu imaginaciju? Ako možemo preispitati naš odnos prema životinjama s kojima imamo emocionalnu vezu, našim psima i mačkama, možemo li proširiti taj osjećaj na druge životinje? Možemo li njegovati drugačiji ukus koji ne zahtijeva meso na jeziku i postepeno mijenjati navike potrošača?“