Hadžifejzović: „Umro je akademik Slavo Kukić, hercegovački Bosanac, veliki Hercegovac i veliki Bosanac. Dugo je bolovao i liječio se. Jučer je sa Kliničkog centra Sarajevo, gdje se liječio, prebačen u Zagreb gdje je danas umro… Zbog svojih stavova o državi BiH i ratnim zločincima prije deset godina brutalno je pretučen u Mostaru udarcima u glavu i leđa – bejzbol-palicom. Tako nacionalisti odgovaraju na kritike i istinu – palicom… Sve vrijeme svog društvenog angažmana je u Hercegovini proganjan, prozivan, odbacivan, maltretiran i, eto, pretučen, a u Bosni uvažavan, hvaljen, pa odbačen i zaboravljen… Kome god je mogao pomoći – pomogao je. Nikome, ama baš nikome nije odmogao. Više od 500 djece iz Posušja je pomogao pri upisu na fakultete u Mostaru; nije gledao čiji su i kojoj im političkoj opciji roditelji pripadaju. Jednostavno, kao profesor, procijeni koje dijete ima talent i želju i – pomogne… Da je samo pomogao toj djeci – dovoljno za života… Doslovce je izgradio Federalnu televiziju sa pozicije osobe u Upravnom odboru. U to vrijeme, nas dvojica smo bili žestoki protivnici, toliko tvrdi da je ta polemika, borba argumentima prerasla u izuzetno međusobno poštovanje. Šta nas je primirilo? Ideja BiH – normalne, zajedničke države… Na ovoj televiziji, na FACE-u, akademik Kukić je često i slobodno, uživo, iznosio svoje stavove o našoj zemlji. U suštini, on je iznosio svoj koncept – lični, politički, akademski, intelektualni stav da je BiH jedino moguća kao građanska, sa svim pravima za sve narode i Ostale…Posljednje što je Kukić napisao je knjiga ‘Narod i nacija’. Knjiga je izazvala polemike. Najviše u Sarajevu. Kukić, Hrvat koji nije trpio hrvatski šovinizam, ali ni bošnjački i srpski. Bosanac koji se usprotivio pokušaju nasilnog nametanja bosanske nacije. Ništa silom, samo – ako može – milom… Nacija i jeste osjećaj, osjećaj pripadnosti. Pustite ljude da se osjećaju i izjašnjavaju po osjećaju; ne namećite im… Bio je sociolog, dakle naučnik, stručnjak za društvo, onaj koji zna kako se pravi i održava država, koji istražuje i objašnjava pojave i promjene u društvu, proučava utjecaj društva na pojedinca… Za takve, vrhunske stručnjake, u našem propalom društvu se obično kaže: ‘Ta on ima da nas istražuje…’ Akademik Kukić se na takve komentare nije obazirao i u tome jeste njegova vrijednost: samo naprijed, uprkos svemu; ne obaziri se na kočničare, pa čak i batinaše.
Nisu ga ubile batine. Ubila ga je briga, sekiracija, borba za državu BiH… Slava Slavi.“