Hadžifejzović: „OK, da i mi, šest mjeseci prije Dejtona, kratko proslavimo.
Od Dejtona, za trideset godina nisu izgrađeni autoputevi; nisu spojeni Banja Luka, Bihać, Mostar, Bijeljina, Tuzla sa Sarajevom. Nije spojen jug sa sjeverom, zapad sa istokom zemlje. Iz glavnog grada se ne može izaći na ono malo autoputa oko grada. Sve velike kompanije su uništene, prodate, kupljene i nestale u pljački zvanoj privatizacija. Oni koji su tada potpisom podijelili zemlju – njome i danas vladaju. Vladaju tako da su uspjeli da – nakon rata i etničkog čišćenja – otjeraju neuporedivo više ljudi, najviše mladih i cijelih porodica u inostranstvo… Svaka narodna stranka – svoj narod… Ljudima su ubili volju, ugasili nadu u bolju budućnost, pa čak i želju da rađaju. Od vas, građana, napravili su predmet ismijavanja i iživljavanja: Papak si ako si građanin, a u stranci nisi. Umjesto morala, stida, srama, rada, učenja – promoviše se: lopovluk, papanluk, laž, lažna diploma. Na sve to si, ako njihov nisi, izdajnik. I sve to, u ime tri vjere. Nevjernik si ako njihov nisi. Ćafir, heretik i jeretik si ako ne vjeruješ u vođu i političko trojstvo vođa. Bog je njima sredstvo.
Trideset godina je od Dejtona, ali je 35 godina kako ovom državom vladaju isti, bili na vlasti ili ne – oni su vladari. Ni najveći diktatori nisu vladali 35 godina.
Dejton je idealan za vlast i političare – uvijek imaju alibi: nije do njih – do Dejtona je.
Dejton je trebalo da važi od pet do dvadeset godina – laž je koja nam je servirana nakon Dejtona kao opravdanje zašto je ova država prestala biti republika.
Zapitajte se šta je od svega ovoga do vas… prije nego odselite i odumrete.
Zapitajte se, tamo gdje budete i već jeste, ko je umjesto vas zasjeo na vlast.
Zatvori gubicu – nije vrijedna zanata.
Istresi gorčinu do kraja.
Na strateškim mjestima – njihovi ljudi… Kurvini sinovi.“