Salihović: “Kako je moguće da se najsvetiji mjesec, mjesec koji je vredniji od hiljadu mjeseci, u Kur’anu spominje samo jednom?”
Botić: “Ramazan je posebno istaknut u suri ‘El Bekare’! On je jedini mjesec koji se spominje! Mjesec je objave Kur’ana! Imamo olakšicu od dragog Boga da ako ne možemo – ne moramo postiti! Allah želi da olakša, a ne da oteža!”
Salihović: “Koliko je Svemogući Bog blizu u ramazanu? Jesu li vjernici svjesni Njegove blizine?”
Botić: “To se još osjeti pred Ramazan! Ništa u životu nije slučajno… sve nas vodi ka nečemu! Živiš četrdeset-pedeset-sedamdeset godina i ideš negdje… Gdje idem, šta me tamo čeka?! Bilo da smo na Maldivima ili u Bosni, svi idemo na jedno mjesto! Znao sam da mora postojati nešto!”
Salihović: “Vi ste nekako oboljeli u najboljim godinama, na početku srednje škole… Koliko je teško ne pasti u depresiju?”
Botić: “Dugo sam mislio da sam teret i zahmet drugima! I pored bolesti i pored iskušenja zaslužuje se ljubav! Ja sam mislio: bolest je presuda. Ne, bolest je stanje, kao i zdravlje! Mi smo ljudi koji vrijede i zaslužuju i pažnju i dobrotu!”
Salihović: “Šta je bilo sa Vašim ocem? Nestao je tokom ratnih dejstava? Sjećate li se lika svoga oca?”
Botić: “Samo pamtim da mi je ostala praznina u srcu koja se ne može popuniti! Da vidim svoga babu ponovo, prva reakcija bi mi bila: ‘Znaš li ti koliko si meni falio?!’”
Cijelo gostovanje hafiza Nedima Botića pogledajte u videoprilogu ispod.