Hadžifejzović: „Poštovani gledaoci, ove sedmice je naša zemlja ostala bez nekoliko sjajnih ljudi, vrhunskih intelektualaca, stručnjaka, sportista. Neki redak u vijestima, tu i tamo u medijima neki tekst… nažalost.
Otišli su:
Dragan Bijedić – arhitekta. Sin Džemala Bijedića. Veliki sin velikog oca. Intelektualac, umjetnik. Brižni suprug – do kraja uz svoju ljubav. Dobrovoljno u sjeni velikog oca… nikada na političkoj sceni. U sjeni Sarajeva – u Mostar i Neum, sklanjanje na jug…
Doktor Šefkija Spahović – primarijus, ginekolog. Jedan od posljednjih iz onih generacija starih ljekara koji nisu bili samo vrhunski doktori, već ljudi. Skroman, human, čovjek, blag, tih… Ginekolog ali i psiholog: terapije, savjeti djevojkama, ženama. Na internetu samo jedna fotografija. Nasmijan i miran…
Husein Bato Ahmović – direktor ‘Klasa’. ‘Klas je uz vas’ – u ratu je tako najveća pekara u državi bodrila Sarajlije ali i hranila. Trebalo je to organizovati. Nijedan dan bez hljeba u ratu. Nasmijan čovjek, optimista. Dolazili svi svjetski da s njim pričaju, da vide to čudo – Solana, Ashdown… privrednik, zvijezda i heroj.
Mevlida Serdarević – Hercegovka rođena u Dubrovniku. Ona je pravno zaštitila naše nacionalno blago, autorstvo naših predaka, bh. kulturu, baštinu, nasljeđe. Gospođa, dama – i u tome nasljednica kulture, bontona, ponašanja, držanja. Direktorica, aktivista, autor. Sarajevu je vratila Brusa-bezistan, Despića kuću, Muzej Jevreja, Svrzinu kuću, Muzej Sarajeva… znala je historiju i porijeklo gotovo svake porodice. I imala porijeklo…
Vejsil Vesko Kadić – posljednji filmski romantik. Montažer, režiser, filmski kritičar, čuvar arhiva, kinoamater, diplomac dviju lijepih škola – likovne i filmske, autor eksperimentalnih filmova… Radili smo zajedno na TVBiH. Nije izlazio iz montaža, arhiva – sav posvećen čuvanju tog blaga i stvaranju novog. Urednik programa, direktor ‘Kinoteke’. U čak dvanaest jugoslavenskih i bh. novina objavljivao eseje, filmske kritike, studije. Tih, miran, povučen. Takvi su pravi autori.
Branimir Jelušić – fudbaler, šampion, prvak sa ‘Željom’. Legenda. Čak 650 tekmi za ‘Želju’. Jedan život – jedan san, ostvaren. Sarajevski dječak koji mašta da igra za ‘Želju’ i ostvari svoje snove i postane prvak. .
‘Drugačije smo tada živjeli’, govorio je Brane, ‘družili smo se, igrali, lumpovali.’ ‘Bilo je i kod nas para, ali drugi odnos – pare su bile sa strane.’
Mirsad Sirčo – rukometaš, jedan od najboljih golmana Jugoslavije, bivši predsjednik Rukometnog saveza BiH. Njegova braća i njegov sin također rukometne legende. Sin Edhem umro prije četiri godine. Rukomet, Visoko, Klub ‘Bosna’, BiH – tome je Mirsad bio posvećen cijeli život. Stasit čovjek, sportske dostojanstvene građe i držanja, ponosit… nikada niko ne bi rekao da ta ljudina ima 82 godine. Mlad nekako.“