Hadžifejzović: “Čuveni, veliki, važni doktor Čustović otišao je na bolje mjesto. Biografija od grada do grada: rođen – Beograd, fakultet – Sarajevo, specijalizacija – Celje, nastavak – Sarajevo, pa nova specijalizacija – neurohirurgija Beograd, pa opet Sarajevo, gdje i doktorira. Jedan je od začetnika neurohirurgije u BiH, a potom i profesor sjajnim generacijama… On je jedan od onih ‘heroja u bijelom’, kako smo u ratu zvali doktore i sve koji su radili i ginuli u bolnicama.
‘Ostavio je trag uklesan u kamenu’, napisao je dr. Kemal Dizdarević, njegov učenik kada je profesor umro, pa dodao: ‘Vjerovatno bi se, bez njegovog ključnog doprinosa odmah nakon rata, Sarajevska neurohirurgija u potpunosti ugasila.’
Ja, opet lično, ovo nigdje nije zapisano, a mora ostati kao trag za profesorom, vrlo bitan trag, svjetsko priznanje za koje samo ja znam: profesor Čustović je u ratu, ’93. godine u septembru, operisao moju sestru. Evakuacija krvi iz glave. Bez struje, agregata, običnim hiruškim sredstvima, kao da je neki tamo neki daleki vijek… Ja sam te njegove nalaze nosio po svijetu kod najvećih neurohirurga – Houston, Amerika, Frankfurt, Allensbach, Konstanz – Njemačka, Beč – Austrija, Ljubljana – Slovenija, pa slao u Rusiju, Italiju, Englesku… I svaki, ali svaki svjetski hirurg je rekao i napisao isto, potpuno isto: ‘Nemoguće je da je ovo neko uopšte uradio, a kamoli u ratu bez ikakvog hirurškog modernog sredstva…’
Dr. Rozental, Frankfurt, Uniklinik, rekao mi je: ‘Sada prelazim na novu specijalizaciju. Nemam, nakon dr. Čustovića više šta naučiti u neurohirgiji.’
Hvala, profesore, uime svih kojima si spasio život. Nisi jedini; svi vi heroji u bijelom ste veliki. Hvala vam.”