Hadžifejzović: „Život je čudo. I smrt je čudo. Samo tri sedmice nakon što je umro Dragan Bijedić, arhitekta, umjetnik, intelektualac, sin Džemala Bijedića, umrla je i njegova supruga Neal Bijedić, također vrhunski stručnjak, doktorica, profesorica Građevinskog fakulteta.
Dragana smo ispratili jednom rečenicom – veliki sin velikog oca. Neal ispraćamo sličnom i tačnom – velika šćer / snaha velikog svekra.
Brak Dragana i Neal je epska priča. Ona je bila bolesna, dugo, a njen Dragan je bio uz nju sve vrijeme. Dugo. I da nisu to što jesu, i čiji su, ta epska priča bi se trebalo javno ispričati kao inspiracija drugima, kao nešto rijetko viđeno i sa nestvarnim krajem – umiru jedno za drugim, zamalo zajedno. Da se ovaj stvarni, životni scenarij pretvori u film, taj film bi dramaturški bio pretjeran, nestvaran… Izgledao bi kao izmišljotina… Kako bi se zvao taj film…? Jasno – ljubav.“