Hadžifejzović: „Smrt i život. Kada umre učitelj, nastavnik, profesor – obično to ostane zabilježeno u srcima i nekim sjećanjima učenika, ljudi koji su ih lično poznavali, u ponekom ‘In memoriamu’ u novinama i na mrežama… Nažalost, mediji propuste smrt takvih osoba koje su nas formirale. Najvažniji su u našem obrazovanju.
Armin Daguda je bio nastavnik, profesor, autor nekoliko knjiga. Nije djecu učio samo u učionicama, već ih je učio Bosni, njenim planinama, ljepotama. Kako osvojiti Bosnu, kako se popeti u vrhove BiH, kako BiH vidjeti odozgo.
Profesor Daguda, Dagi… kao lik, glavni lik iz filma: markantan, autoritet, blag, osjetljiv, nesebičan, predan, roker… I baš kada sam iz srca napisao ovu rečenicu, nađem – nevjerovatno – citat iz njegove knjige ‘Čistač kina’. Citiram: ‘Svoj život vidim kao film. Imam glavnu ulogu; pišem scenarij kojem kraj ne znam i režiram u hodu. Puno je ljudi u tom mom filmu… to je jedino vrijedno što sam imao.’
Institucija. Ljubav prema Bosni čak i u imenu djeteta – Una. I jest mu jedna i jedina.“