Hadžifejzović: „Pišem i govorim In memoriam – u sjećanje na mog komšiju.
‘Sva sreća da sam ja iznad tebe’, govorio mi je dobri ters Sabahudin Sabo Selesković, ljudina koja je otišla. Zvao sam ga – Gospodin drug.
Dobitnik je Šestoaprilske nagrade Grada Sarajeva u onoj najveličanstvenijoj godini Sarajeva, olimpijskoj, naravno, zbog zasluga u organizaciji Olimpijade i izgradnji objekata.
Gospodin drug Selesković je bio inžinjer, gradio po BiH, Jugoslaviji, svijetu. Vrhunski, svjetski inžinjer. Gradio je Hidroelektranu ‘Đerdap’ – najveću, a to su mogli samo najveći. I Tito i Čaušesku su ga zbog ‘Đerdapa’ odlikovali. U Libiji je od pustinje pravio njive. U Sarajevo je sa tom nestvarnom generacijom stvaralaca doveo plin. Vodeći inžinjer najveće firme – ‘Hidrogradnje’. U ratu, početkom, Predsjedništvo RBiH ga je imenovalo za republičkog povjerenika za Sarajevo. Nešto kao ratni gradonačelnik sa svim ratnim ovlastima… Drug Sabo je pripadnik one generacije koja je od Sarajeva napravila grad, od BiH državu.
Privatno, ti veliki ljudi iz te velike generacije, dakle i drug Sabo, skromni su; ne ističu ni sebe ni svoje zasluge. Drže se do kraja života svojih ideala i principa. Nažalost i na štetu ove države, ni u ratu, ni nakon rata, osim u nekim slučajnostima, ova nova država nije koristila njihovo znanje i kapacitete. Koordinator razvoja Studentskog kampusa u Kasarni ‘Maršal Tito’ i to je to.
Gospodin Selesković, drug Sabo, stameni, visoki čovjek. Vrhunski inžinjer. Veliki Bosanac.“