Alex Vatanka, rođen u Teheranu, bio je gost večerašnjeg izdanja “Centralnog dnevnika sa Senadom Hadžifejzovićem”. Jedan je od vodećih stručnjaka za iransku unutrašnju i regionalnu politiku i osnivač Iranskog programa pri Bliskoistočnom institutu u Washingtonu. Predaje i američkim vojnicima i oficirima u bazi “Wright–Patterson”. Ako neko poznaje iransku politiku iznutra – onda je to Vatanka.
Hadžifejzović: „Šta je Iran sposoban da uradi u ovom trenutku? Šta ih čini opasnijim nego ranije?“
Vatanka: „Mislim da je Režim u Iranu, nakon 47 godina vladavine, došao do ivice gubljenja moći. Samo po sebi, to znači da su oni ekstremno nervozni. Kada su režimi nervozni, oni imaju loše procjene. To je veliki upitnik. Ne mislim da su sada nužno imali lošu procjenu. Mislim da su odigrali jako predvidivu strategiju, koju su već najavili. Naprimjer, napadi na svjetsku opskrbu enegijom su nešto što su otvoreno rekli da bi uradili ukoliko bi došlo do napada od strane SAD-a i Izraela. Rade tačno ono što su i najavili, ali su i jako oprezni. Naprimjer, ne mislim da aktivno pokušavaju napasti američke nosače aviona, jer ako bi to uradili, od rata između Donalda Trumpa i Islamske Republike Iran, dobijamo rat SAD-a i Irana!“
Hadžifejzović: „Šta je onda trebala biti strategija SAD-a i Izralea u ovom slučaju? Kao što ste rekli, ubijanjem ajatolaha, nije došlo do promjena za iranski narod ili do promjene režima.“
Vatanka: „Jedna stvar na koju ukazujem jeste broj jedan – što se tiče tajminga – nije bilo potrebe da se Iran napadne na način na koji je napadnut. Bilo je vremena. Mislim da većina nas analitičara nije uvjerena argumentima Bijele kuće da je postojala neizbježna prijetnja za SAD. Tajming je bio po izboru Trumpa. Odlučio je da ide u rat u vrijeme u kojem je mislio daje Režim jako slab, zbog nedavnih protesta u Iranu. To znači da su požurili u ovaj rat. Vojska nije bila ni spremna. Brzo su to sklopili, u par sedmica smo imali par nosača aviona u regionu, i vojni dio ove operacije je mogao početi i mogu reći da je bio većinski uspješan, ali postoji i politička komponenta svakoj vojnoj operaciji. Ta politička komponenta nedostaje, iskreno. Nismo vidjeli nikakve znakove da SAD stvara regionalnu koaliciju, štaviše vidjeli smo suprotno – SAD su išle preko glava zemalja Zaljeva, Turske i ostalih koji su upozoravali protiv ovog rata. Nismo vidjeli nikakvo stvaranje koalicija među Evropljanima, koji sada plaćaju visoke cijene plina i nafte, više nego Amerikanci.“
Hadžifejzović: „Postoji li način da se objektivno izmjeri ko ima prednost u ovom ratu? Spomenuli ste da 20% Amerikanaca podržava ovaj sukob, a i sa druge strane da većina Iranaca nije za američku intervenciju u Iranu.“
Vatanka: „Vidite, lakše je iranskom režimu da proglasi pobjedu, sve što moraju da urade jeste da prežive! Ne moraju mnogo raditi, samo moraju preživjeti. Onda mogu proglasiti pobjedu. Američka strana i izraelska strana ima različite kriterije i očekivanja za ovaj rat. SAD, historijski, uključujući i Trumpa, su više zainteresovane i fokusiraju se na nuklearni program, iranski program balističkih raketa i korištenje militantnih arapskih grupa u regionu za potkopavanje američkih interesa. Izraelćani, što komplikuje ovaj rat, imaju različit set kriterija. Oni žele promjenu režima, žele kraj Islamske Republike, žele da narod Irana, ako vjerujete Bibiju Netanyahuu, preuzme vlast u državi. Nalazimo se u situaciji u kojoj su SAD i Izrael, po prvi put u historiji zajedno u ratu – od samog početka! Opet, nemaju iste krajnje ciljeve. Možda i imaju,ali to nisu rekli javno. Javno, čujete predsjednika Trumpa kako priča o određenim ciljevima, Netanyahu priča o drugim ciljevima.Koji cilj je pravi? Kome da vjerujemo? Ne znamo. To stvara konfuziju.“
CIJELO GOSTOVANJE POGLEDAJTE U VIDEOPRILOGU.