Gost emisije „Izađi i bori se“ bio je Jusuf Arifagić, kandidat za predsjednika/potpredsjednika RS-a, koji je govorio o svom povratku u Kozarac, položaju Bošnjaka u RS-u, političkom učešću povratnika i dijaspore te ekonomskom razvoju i poljoprivredi. Otkrio je za FACE šta će uraditi da se poboljša status povratnika u bh. entitet RS ako bude izabran za potpredsjednika
Salihović: „Naš prvi gost u emisiji ‘Izađi i bori se’ je kandidat za predsjednika, potpredsjednika entiteta RS (NiP). Rođeni Krajišnik sa korijenima iznad Kozarca. Preživio je ono što mnogi ne bi mogli ni zamisliti. Tri logora: ‘Omarska’, ‘Keraterm’ i ‘Trnopolje’. Prošao je kroz najgore ratne strahote, godine neizvjesnosti i život daleko od svoje domovine. Svoju priču nije završio odlaskom, jer je morao otići. Vratio se, a nije se morao vratiti u Bosnu i Hercegovinu sa iskustvom, sa teško zarađenim novcem, teškim ranama prošlosti i vjerom da ova zemlja može ponuditi bolje sutra svojim ljudima. Taj povratak nije značio kraj borbe. Bio je to početak nove bitke, mnogo veće bitke i borbe za budućnost i život dostojan čovjeka. Bitka za povratnike, za mlade, za porodice i za one koji još vjeruju da ovdje može biti bolje. Jusuf Arifagić danas ulazi u novu, usudio bih se reći, možda i najtežu bitku – bitku za budućnost, kao kandidat za predsjednika, potpredsjednika entiteta RS ispred Naroda i Pravde.
Šta ga je vratilo u Bosnu i Hercegovinu i zašto je odlučio da svoju borbu nastavi kroz politiku? Kakvu RS i državu Bosnu i Hercegovinu želi i šta poručuje građanima koji od politike očekuju konkretne promjene? Od teške prošlosti do političke borbe za budućnost – priča o čovjeku koji kaže da se za bolje sutra vrijedi boriti. Nekada rukovodilac, inspektor na naftnim platformama u Libiji, onda mašinac, pa privatnik. Jusuf je dokazao da zna i može jer je vlasnik jedne od najboljih farmi u Bosni i Hercegovini, ‘Arifagić Investment’. Jusuf Arifagić, kandidat Naroda i Pravde za predsjednika, potpredsjednika entiteta RS.“
Salihović: „Zašto ste se vi uopće vratili u Bosnu i Hercegovinu, kad niste morali? Zaradili ste dobar novac, mogli ste ostati vani, ali ipak ste odlučili da dođete ovdje i da, ja to lično znam, teškom mukom gradite jednu od najuspješnijih farmi.“
Arifagić: Moj odgovor je vrlo jednostavan. Ja sam više puta naglasio da svi mi imamo tu svoju biološku majku koja nas je rodila i koju posebno cijenimo. Druga, po meni često puta bitnija majka zove se domovina. Poslije preživljenih logora vratio sam se u Armiju Republike Bosne i Hercegovine, 1997. u Krajišku, poslije demobilizacije, odlaska u Norvešku. Ja nikada, ama baš nikada, nisam mogao naći definiciju svoga ostanka u jednoj Norveškoj i dočekati tu svoj kraj. U mojim mislima je bila moja domovina, moj Kozarac, moji Kozarčani i jednog dana sam onda shvatio da ja ne želim više da lutam svijetom, da me tamo ljudi zovu izbjeglicom. Kapital koji sam zaradio i pripremio… vratio sam se u svoj Kozarac, investirao u svoj Kozarac. Za mene je vrlo bitan njegov opstanak, jer on je bastion povratka, a kroz opstanak mojeg Kozarca usko je vezan i opstanak države Bosne i Hercegovine.“
Salihović: „Još uopće ne pričate kao političar. Političarima je bitno da profit imaju države, a država što dobije od njih – to nije toliko bitno.“
Arifagić: „Ja sebe i ne smatram političarem. Ja sam čovjek iz realnog sektora i čovjek sam koji dolazi iz naroda. Ako vam kažem da sam, ne znam, sinoć negdje u šest-sedam sati izuo gumene čizme, izašao iz svoje štale, obuo cipele, istuširao se, presvukao i krenuo put Sarajeva i, koliko god mi vjerovali ili ne, večeras poslije gostovanja u Janji na TV ‘Podrinje’, možda ću stići negdje oko dva sata i moja životna priča se nastavlja u mojoj štali. Ja ću ponovo obuti gumene čizme, idem među svoje krave, dežurat ću do ujutro, a sutra ide novi dan i to je moja borba za BiH. Vlastiti primjer.“
Salihović: „Gospodine Arifagiću, kakvo je trenutno stanje u entitetu RS? Kakvo je trenutno stanje u cijelom entitetu, ali posebno kada je u pitanju bošnjački narod?“
Arifagić: „Reći ću da stanje nije zaista zahvalno. U ekonomskom smislu je izuzetno teško. Jesu li Bošnjaci krivi za to? Pa vjerovatno i Bošnjaci jesu krivi za to, ali ako gledamo broj Bošnjaka koji danas živi u entitetu RS, mi smo postali gotovo zanemariv faktor. Bošnjaka je tamo još svega nekih šezdesetak hiljada, naša prosječna starost je 55 godina i moje uvijek pitanje je šta će biti za petnaest godina? Da li će tamo živjeti bosanski muslimani? Mi ćemo dobiti etnički čist prostor na 49% teritorije države Bosne i Hercegovine i zašto se to desilo… Iz tih razloga ja mislim da je zaista došlo vrijeme, da 2026. jeste historijska godina u smislu ovih izbora, da će ovo izuzetno puno doprinijeti demokratizaciji. Taj dan oni mogu promijeniti smjer kretanja države BiH, doprinijeti demokratizaciji kroz izbore, dati daleko više političkog legitimiteta državi BiH u smislu da imamo što više odbornika ili narodnih poslanika u Narodnoj skupštini RS.“
Salihović: „Čizama se nećete odreći?“
Arifagić: „Čizama se sigurno neću odreći. Ja sam u gumenim čizmama prohodao i vjerovatno ću u gumenim čizmama i završiti svoj život. Nekima će to djelovati kao apsurd, međutim, temelji, opstanak ove države i jesu u gumenim čizmama. Svaka napredna evropska zemlja ima razvijenu svoju nacionalnu poljoprivredu. Nažalost, jedino država Bosna i Hercegovina svoju poljoprivredu je u potpunosti zanemarila. Ako gledamo razvoj naše nacionalne poljoprivrede, onda moramo shvatiti da upravo u manjem bh. entitetu imamo žitnicu, imamo Posavinu i da mi ozbiljno kroz ovaj program, a ja to istinski planiram, trebamo raditi na razvoju naše nacionalne poljoprivrede. Trebamo sve naše poljoprivredne resurse staviti u funkciju; trebamo prestati davati šest milijardi maraka i voziti hranu sumnjivog kvaliteta. Trebamo se fokusirati, ako želimo da stabilizujemo cijene, upravo na našu domaću proizvodnju, i ja ću raditi sve da u ovoj državi, u bh. entitetu, profunkcioniše bar agencija za agrarna plaćanja. Trebamo raditi da formiramo i ministarstvo poljoprivrede. Kad pričamo o poljoprivredi, pričamo o svakom čestitom poljoprivredniku, nebitno kojem narodu pripada. Ta priča kako su ustavne nadležnosti vrlo male ili gotovo nezanemarive, kako potpredsjednik entiteta RS gotovo ne može učiniti – ništa nisu tačne. Ustav države Bosne i Hercegovine vrijedi i u manjem bh. entitetu. Zašto saginjemo glavu? Zašto se povlačimo?“
Salihović: „Znam da znate brojke. Koliko je to glasača iz dijaspore? Ti su ljudi prevareni. To se mora reći.“
Arifagić: „U ovom momentu oko 962.000 ljudi iz područja Bosne i Hercegovine ima pravo glasa, boravi u neke 52 zemlje svijeta. Od toga negdje oko 500.000 boravi u Evropi. 350.000 naših birača vuče korijene iz područja entiteta RS. Dolaskom samo 100.000 ljudi na izbore, mi mijenjamo kompletnu političku paradigmu države Bosne i Hercegovine u smislu da bismo u entitetu RS u Narodnoj skupštini imali najmanje dvanaest ili trinaest predstavnika. Iskoristili bismo naše ustavne ovlasti, dobili bismo pet ministarskih pozicija gdje nam Ustav garantuje bošnjačke ili bosanskohercegovačke predstavnike. Ne bi se mogao donositi budžet bez naših odluka. Utjecali bismo na sve bitne odluke. Kako to da bošnjački član Predsjedništva nema svoje kancelarije ili, ne znam, određene institucije u Banjoj Luci? Zašto ne gradimo bosanski kulturni centar? Šta je sa obrazovnim institucijama iz vjerskog miljea na području Banje Luke?“
Salihović: „Čudi me ta razjedinjenost Bošnjaka. Kako ovakva razjedinjenost? I zašto ne dati priliku čovjeku koji nije bio na funkciji, nije bio potpredsjednik, a pokazuje da zna raditi? Mislim, to je pitanje i za građane.“
Arifagić: „Ja bih sad uzvratio ukratko 22. i parlamentarne izbore. Mi smo tada imali Pokret za državu, ukratko. Znamo da je tad postala koalicija na relaciji SDA i SDP. Da budem potpuno iskren, zahvaljujući lobiranju SDA stranke i gospodina Dina Ramića, mi smo dobili Vojina Mijatovića koji je dobio 37.000 bošnjačkih glasova, ušao u Federalnu vladu. Otprilike nekih pet-šest ljudi su zauzeli pozicije. Sve ostale političke stranke i kandidati su bukvalno samo poslužili ovim ljudima. Danas imamo identičnu situaciju, Pokret za državu i ponovo istih pet-šest ljudi želi da zauzme pozicije. Ja sam i na tim izborima ostao potpuno sam sa strane, odnosno ostao sam uz svoj narod i ovaj put stojim uz narod. Kada su u pitanju moji protukandidati, ja ću biti potpuno iskren. Nikada u životu ne dopuštam sebi da blatim ljude. I teško se onome ko pokušava skrnaviti drugog čovjeka. Mene su kroz te izbore skrnavili, nazivali me kravarom, stočarom, šta ja to tražim u politici… Evo, ja ću samo reći: jedan od mojih protukandidata je gotovo trideset godina u politici i sva njegova politička priča se svodi na priču o ugroženosti. Put u budućnost ne vodi kroz priču o ugroženosti, nego vodi kroz ekonomiju i kroz nauku. Ja volim realni sektor, onaj sektor koji stvara nove vrijednosti, koji stvara proizvodna radna mjesta i želim zaista da budućnost entiteta RS, budućnost povratnika, bude fokusirana na dva bitna cilja. To je izgradnja ekonomije, proizvodna radna mjesta, investicije, jer samo kroz izgradnju ekonomije, kroz stvaranje radnih mjesta mi možemo doprinijeti da dođe do reintegracije kompletnog prostora države Bosne i Hercegovine. Ustavni sud države Bosne i Hercegovine je bio vrlo jasan. Bosna i Hercegovina je jedinstven ekonomski prostor. Ovdje posebno treba staviti fokus na naše ljude u inostranstvu. Mi trebamo iskoristiti te silne milijarde koje stižu od naših ljudi, formirati određene fondove. Mislim da to jeste put, ono što posebno treba naglasiti da ću ja raditi.
Taj osjećaj da imaš iza sebe državu, da pruža pravni okvir, da će nas zaštititi, jeste nešto posebno za nas povratnike. Mi ćemo dosljedno čuvati svoja ognjišta, čuvat ćemo temelje države i molim vas još jednom, gospodo, vi koji boravite preko granice, znate kako funkcionišu pravne države. Znate kako funkcionišu države gdje vladaju zakoni, a ne vladaju pojedinci. Molim vas, ovo je moj vapaj: dođite na izbore, žrtvujte za domovinu Bosnu i Hercegovinu dva dana i glasajte, a onda mi koji budemo izabrani trebat ćemo polagati račune vama.“
CIJELO GOSTOVANJE POGLEDAJTE U VIDEOPRILOGU.