Muzičar, humanista, promotor bh. kulture, Eso Balić, rođen je u Kozarcu sedamdesetih godina. Talent za muziku otkriva vrlo rano kada odlučuje da svira harmoniku. Prije rata odlazi u Beč, gdje usavršava vještine na harmonici. Kada odluči da se vrati u BiH, prijatelji iz Srbije s kojima je svirao kažu mu da se ne vraća jer će rat. Međutim, Eso im ne vjeruje i dolazi u Kozarac. Samo par dana kasnije bit će odveden u logor “Trnopolje” gdje provodi tri mjeseca. Nakon logora dolazi u Beč s pedeset maraka u džepu pokušavajući pronaći smještaj kod rodbine. Nakon što mu kažu da kod njih nema mjesta, Eso odlazi kod prijatelja iz Požarevca koji mu govore da s njima više ne može svirati, ali će mu pomoći da se snađe.
“Pazili su me kao svoje dijete!”, govori Balić.
Oni mu pomažu da dovede ženu, dijete i majku u Beč, pronalaze stan i kupuju harmoniku. Kako o ocu ništa nije znao, na sve načine je pokušavao doći do informacije o njemu. Jedan susret u kafani s trojicom vojnika srpske nacionalnosti iskoristio je da potraži pomoć. Dao im je posljednje šilinge iz džepa i sve informacije o ocu s nadom da će ga pronaći. Nakon što odlaze, shvata da možda i nije dobro odlučio što im je rekao sve o ocu.
Nevjerovatnu životnu priču Ese Balića poslušajte u nastavku.