Kako je Sarajevo zaboravilo svog pjesnika?! Izet Kiko Sarajlić: Ne znamo dovoljno ni da mrzimo!

Najvažnije je to da u ulici s mojim imenom nikad nikog ne zadesi nesreća“, ovako je pisao Izet Kiko Sarajelić!

Salihović: „Da ne zaboravite, podsjećam Vas na još jednog sarajevskog pjesnika, njegovim stihovima: Evo i deseti je dan rata, a mi još uvijek ne znamo dovoljno ni da mrzimo. Zapis je ovo pjesnika, "glasa multietničkog Sarajeva", koji je objavljen u njegovoj kultnoj Sarajevskoj ratnoj zbirki, jedinoj za koju je rekao da bi volio da je nikad nije morao objaviti. Riječ je, dakako, o bosanskohercegovačkom historičaru filozofije, esejisti, prevodiocu i pjesniku Izetu Kiki Sarajliću koji je na današnji dan, 2002. godine umro. Izet Kiko Sarajlić je tražio ulicu za svoje ime! Zašto Sarajevo nikada nije dalo ulicu svom pjesniku? Zašto je Sarajevo zaboravilo svog pjesnika? Zaboravni ste i zaboravljate naše najbolje …. Tražim ulicu za svoje ime Šetam gradom naše mladosti i tražim ulicu za svoje ime Velike, bučne ulice – njih prepuštam velikanima istorije. Dok je istorija trajala šta sam ja radio? Prosto volio tebe. Malu ulicu tražim, običnu, svakodnevnu , kojom se, neopaženi od svijeta, možemo prošetati i poslije smrti. U početku ona ne mora imati mnogo zelenila, čak ni svoje ptice. Važno je da u njoj, bježeći pred hajkom, uvijek mognu da se sklone i čovjek i pas. Bilo bi lijepo da bude popločana, ali, na kraju, ni to nije ono najvažnije. Najvažnije je to da u ulici s mojim imenom nikad nikog ne zadesi nesreća.“