Lobiranje ili politička trgovina? Je li lobiranje RS-a u Washingtonu plaćeno javnim novcem?!

Lobiranje ili politička trgovina? Pitanje je koje otvara nova analiza Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije, IFIMES, o političkom djelovanju RS-a u Sjedinjenim Američkim Državama. U fokusu su višemilionski lobistički angažmani, američki registar stranih agenata i pitanje ko i pod kojim uslovima plaća političko zastupanje u Washingtonu. Prema navodima iz analize, RS je od 2022. godine za registrirano lobiranje u Sjedinjenim Državama potrošila oko 5,6 miliona dolara, dok se za period od 2025. godine nadalje navodi dodatnih oko 8,9 miliona dolara. Među ciljevima lobiranja, prema analizi, bilo je nastojanje da se promijeni američka politika prema Miloradu Dodiku, uključujući pitanje američkih sankcija, kao i odnos prema instituciji visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini. Jedan od angažovanih savjetnika, navodi IFIMES, bio je bivši američki general i nekadašnji savjetnik za nacionalnu sigurnost Michael Flynn. Prema FARA dokumentaciji, njegov angažman za RS iznosio je 100 hiljada dolara mjesečno. Kako su naveli, pažnju zaslužuju i aktivnosti Roda Blagojevicha i Maxa Primorca, posebno njihovi javni stavovi o ustavnom uređenju Bosne i Hercegovine, unutarnjem ustrojstvu države, trećem entitetu i odnosu prema institucijama BiH. Međutim, politički stavovi sami po sebi nisu dokaz nezakonitog djelovanja. Eventualna odgovornost može se utvrditi samo na osnovu konkretnih aktivnosti, finansijskih aranžmana i dokaza o kršenju zakona u ovom slučaju od strane američkih državljana. Kako kažu, zato FARA registracija nije potvrda ni političke nevinosti ni krivice, već mehanizam transparentnosti. Ključno je utvrditi ko finansira lobiranje, za koje ciljeve, kome se lobisti obraćaju i da li su svi relevantni angažmani uredno prijavljeni američkim institucija. Posebno pitanje predstavlja i vremenska podudarnost lobiranja i američke odluke o ukidanju sankcija Miloradu Dodiku. IFIMES navodi da je lobistička aktivnost bila usmjerena i prema promjeni američke politike prema Dodiku. Međutim, sama vremenska podudarnost, kako se navodi i u analizi, nije dokaz da je lobiranje dovelo do odluke o ukidanju sankcija. Analiza otvara i pitanje javnog novca. Ako se lobističke aktivnosti finansiraju sredstvima RS-a, postavlja se pitanje ko je takve ugovore odobrio i na osnovu kojeg pravnog osnova. Odgovor na to pitanje, međutim, zahtijeva uvid u konkretne ugovore, finansijsku dokumentaciju i odluke nadležnih institucija. Granica između političkog zastupanja i nedopuštenog utjecaja, zaključuje IFIMES, ne može se utvrđivati samo na osnovu političkih stavova ili činjenice da je neko lobista. Potrebno je utvrditi porijeklo novca, sadržaj ugovora, aktivnosti lobista i eventualnu vezu između plaćenih usluga i konkretnih političkih odluka. Zato pitanje koje ostaje otvoreno nije samo koliko je novca potrošeno na lobiranje u Washingtonu, već i ko ga je platio, za šta je plaćen i u čijem interesu?!