Novca znamo da ima. Pomoć je u danima nakon poplava u milionima maraka pristizala sa svih strana, a i sama Federalna vlada je u budžetu predvidjela dvadeset miliona KM. Još uvijek se ne zna kako, na koji način i da li su ti silni milioni uopće raspodijeljeni. Građani kažu da nikakve odgovore nisu dobili od nadležnih, a ni potencijalna rješenja. Institucije nisu znale, umjele, a možda ni htjele adekvatno odgovoriti ni onog 4. oktobra kada su se poplave desile. Nekako je logično da Federalna, lokalna vlast bude ta koja prva pruža logističku, tehničku i finansijsku podršku. Umjesto toga, na terenu su se pojavili nered, panika i potpuna dezorijentisanost, što je na koncu i dovelo do stanja u kojem se građani Donje Jablanice nalaze.
Za svaki trenutak čekanja, za svaki dan bez reakcije, oni su platili i plaćaju cijenu svojim životima, imovinom i sigurnošću. Pitanje koje mora ostati otvoreno je kako je moguće da vlasti koje se kunu u svoj mandat nisu u stanju upravljati kriznim situacijama? Odgovore mora dati i državna i federalna i lokalna vlast jer građani čekaju, traže i mole za odgovore.
Jablanica nije jedini slučaj, a ni primjer. Ovo što nam se dešava je sistemski problem koji se ponavlja godinama, nevezano koja je politička opcija na vlasti. Zato vam građani Jablanice poručuju: “Ako nama dozlogrdi, sami ćete nam dolaziti na kućne pragove i nuditi rješenja.”