Gost večerašnjeg „Centralnog dnevnika sa Senadom Hadžifejzovićem” bio je Samir Kadirić – vrhunski umjetnik, muzički producent, velemajstor harmonike. Kadirić i Halid Bešlić bili su 33-34 godine nerazdvojni; najbliži muzički saradnici.
Hadžifejzović: „Kakav je bio Halid?“
Kadirić: „Halid je bio čvrst, mangup. Ja sam doživljavao razne situacije s njim; bilo je i ružnih stvari. Sve bitne stvari smo zajedno prošli. U tim ružnim stvarima je bio puno jači od mene. Nije bilo previše ružnih, ali bilo je teških odluka. Uvijek smo koordinirali. Uvijek je sa mnom razgovarao o bitnim stvarima i htio je saslušati moje mišljenje. On je uvijek kolo vodio. On je hrabar bio.“
Hadžifejzović: „Znao si da odlazi, ali nisi htio da vjeruješ?“
Kadirić: „Imali smo tračak nade. Ja i sad kontam da će se vratiti.“
Hadžifejzović: „Svima nam je osjećaj kao da nije umro, kao da je tu. Nestvarna situacija.“
Kadirić: „Kad njega imam iznad glave, ja se borim sa Balkanom. Idemo naprijed, ganjamo, kad znam da je tu. Da ga nema, ja ne bih znao pertle zavezati.“
Hadžifejzović: „Govorio je: ‘Ako treba mrijet, mrijet ću?'“
Kadirić: „Jeste! Govorio je: ‘Nije mi žao umrijeti. Ja sam se naživio, ali volio bih gledati kako mi unuci odrastaju.’ Kroz ratno vrijeme nije imao vremena za Dinu, pa je to htio nadoknaditi. Dino je dvadeset sati dnevno bio u servisu dok je Halid bio bolestan. Mnogo mi je olakšao; ja sam osjetljiv. Žao mi je samo što nije mogao ostati da uživa u svemu.“
CIJELO GOSTOVANJE POGLEDAJTE U VIDEOPRILOGU.