Hadžifejzović: “Premijeru, bio si na terenu. Šta si vidio, šta se dešava?”
Nikšić: “Vidio sam jednu katastrofu! Jednu ogromnu tragediju! Sva šteta materijalna će se kad-tad namiriti, ali jedan ljudski život, a ne ovoliko… to se ne može namiriti… Ko god ovo vidi tako reaguje! Brojni ljudi iz cijelog svijeta žele da pomognu! Pokazali smo da BiH nije sama; ljudi nas doživljajvaju! Dijele s nama bol! Stalno pričam o tome kako smo dobre komšije kad nas nevolja snađe; tad niko ne gleda kako se ko zove… Zar nas ovo mora snaći da budemo takvi?!”
Hadžifejzović: “Koliko je poginulo, za koliko se traga?”
Nikšić: “Šesnaest je poginulih u Jablanici, za dvanaestoro-petnaestoro se traga! U Buturović-Polju je jedan slučaj zvaničan, za četiri se traga! Čudne stvari su se dešavale! U Buturović-Polju voda je odnijela kuću u kojoj je bila jedna porodica! Voda je odnijela kuću; jedna žena i unuka su pronađene na jednoj strani, živi! Unuk na drugoj strani, nene nema… Prije sat vremena su me informisali da je saniran put kod Komadinog vrela; mašine su se probile dalje. Sada će iz pravca Mostara ići da se probiju do Donje Jablanice! Put Prozor – Jablanica je normalizovan!”
Hadžifejzović: “Kuda se može ići sa sjevera do Mostara?”
Nikšić: “Može se ići preko Prozora ili preko Rujišta i Boračkog jezera, gdje također ima jedan makadamski put…”