Hadžifejzović: „Šta je sve ova zemlja imala prije rata… čuda – najbolje sportiste, klubove, prvake Evrope, najbolje novine, televiziju, radio, glumce, TV-serije, filmove, scenariste, režisere, pjevače, umjetnike, slikare, profesore… u svemu smo bili najbolji.
I gdje su sada ti najbolji? I predratni i poslijeratni? Niko ih ne skuplja, okuplja… niko da ih se sjeti. Nikola Nikić radi nešto što bi trebalo da radi država. Okuplja, neumorno najbolje. Naš Maki uživo s Nikolom i ekipom.“
Mijajlović: “Evo nas kod Nikole Nikića u Skugriću i Maki je u jednoj odabranoj ekipi. Nikola, dobra večer i čestitam. Da li si zadovoljan?”
Nikić: “Kada sam ovdje u društvu trojice željovaca, mogu biti prezadovoljan! Stvarno je fenomenalno; ja pomjerio za septembar u septembru 36 stepeni! Švabo mi je rekao: ‘Nemoj, Nidžo, razmišljati. Kad god si ti razmišljao, bilo je opasno po naš gol!’”
Mijajlović: “Došli su ti ljudi iz svih krajeva svijeta. Neke ljude danas nisam prepoznao.”
Nikić: “Pola ovih ljudi se nisu vidjeli po trideset-četrdeset godina. Ovo je golemo! Nema nas, nestajemo! Volio bih da ovo jednom napravimo u Crnoj Gori, Makedoniji, Srbiji… Jesi vidio ti ovo danas?”
Mijajlović: “Još imamo ekskluzivu da je prvi Senadov CD u sezoni…”
Nikić: “Eto vidiš! Pozdravljam ga još jednom!”