Hadžifejzović: „Šta nam to fali, zašto smo stali, u mnogo čemu zaostali za svijetom? Ko bi nas mogao savjetovati? Gdje su naši stari, mudri, pametni, pismeni, školovani ljudi? Gdje su akademici, profesori, mudraci?
Sjećate li se Muhameda Filipovića, bez ikakvih titula zvanog Tunjo?
Iako star, do zadnjeg dana bio je primjer upornosti – primjer kako znanje koje imaš moraš i možeš pretvoriti u akciju, a ne samo se okolo dičiti titulama i zvanjima.
„Bosanski duh“ – to djelo bi trebalo da bude udžbenik, platforma za djelovanje, u nekim segmentima čak i osnova neke bosanske ideologije, politike.
Nema Tunje – nema akcije. Nema Tunje – nema reakcije.
Kako je akademik djelovao? Ušao je, bio u oba sistema i iznutra, iz sistema, mijenjao sistem. Nije bio statični komentator sa strane; dapače – plaćao je visoku cijenu svog razmišljanja i djelovanja.
Pamte mu neki posljednje godine života i neke angažmane, a ti i takvi dobro znaju da ni u desetoj deceniji života nije imao od čega da živi… Niko, kao Bosna, ne zna da tako uništi svoje ljude, zaboravi, odbaci… Sjetimo ih se tek kada ih otjeramo u grob. Tada nam fale.
Posljednji intervju, njegov posljednji intervju uživo, obavili smo s njim u zgradi iza leđa, gdje je živio kod jednog od svojih sinova.
Ako tako završe naši velikani, akademici, prvaci, mudraci, pitamo li se kakvi smo to postali? Šta je uopšte vrijedno i vrijednost u ovoj zemlji?“