Mnogo je teških ratnih priča, porušenih snova, prekinutih djetinjstava, izgubljenih života, ali i tuge i patnje preživjelih. I Senaid je jedan od njih, ali on sebe ne želi smatrati niti žrtvom niti poraženim. Senaid Salkičević je borac, i to u punom smislu te riječi. Senaid nije dopustio da ga gubitak noge obeshrabri i spriječi da živi svoj život kako ga je zamišljao i da ispuni svoje snove i danas je svjetski prvak u Thai i Kick boksu.
Senaid Salkičević je bio dijete kao i svako drugo. Maštao je, imao bezbrižno djetinjstvo, igrao se, razvijao ljubav prema sportu. Neprijateljska granata 25. maja 1994 godine sve je promijenila. Pogodivši automobil u kojem je Senaid bio sa ocem, Senaid ostaje bez noge, a njegov otac pogiba na licu mjesta. Od tog dana kreće Senaidova borba. Sa samo osam godina, njegovo djetinjstvo se prekida i Senaid biva bačen u okrutni svijet sa, kako kaže “brigama o kojima nijedan osmogodišnjak ne treba da se suočava”.
Po izlasku iz bolnice Senaid odlazi sa majkom u Njemačku i njegov život počinje iznova. Nije se predao depresiji, kako obično biva kada se ljudi nađu u takvom stanju, nego se posvetio svojoj ljubavi prema sportu, naročito Kick boxu, za koji kaže da mu je spasio život i dao mu krila.
Osvojivši TKBC naslov svjetskog prvaka ostvario je svoj najveći san. Nikada se nije borio sa paraplegičarima, već kao ravnopravan borac sa potpuno zdravim bokserima.
Ovo je priča o čeličnom Senaidu.