Salihović: „Uskoro će 11. juli. Još jedna, ove godine trideseta godišnjica genocida u Srebrenici. Bio sam u Vijećnici jučer. Dogovarali smo realizaciju, uživo prijenos komemorativnog koncerta koji organizuje Italijanska ambasada u BiH u četvrtak, 10. jula… Kad tamo izložba našeg velikog, jednog od najboljih i najvećih – Safeta Zeca. ‘Suze i molitva’ izložba je maestra Safeta Zeca povodom tridesete godišnjice genocida u Srebrenici. Gledam slike… dah se oduzima. Napravim jedan video i pošaljem ga kolegici Dženeti Rovčanin, urednici našeg portala ‘Face.ba’. A ona mi, kroz samo par minuta, šalje pjesmu koju je u tom jednom izgubljenom dahu napisala. Citiram pjesmu i njome odjavljujem večerašnji Bosanski vjestnik.“
PISMO SINA
Plačem, majko… Ne zbog straha – zlotvori su i to ubili. Neprestano mislim o tebi i tvome nježnom licu. Tvojim šarenim šamijama, pažljivo okeranim. Tvojim pomičnim usnama kad s njih silazi uzdah za mnom… Ali najviše od svega – bole me tvoje ruke kad mi učiš Fatihu. Čujem ti glas, vidim ti lice, ali bole me te tvoje ruke… Znam ja, majko, koliko su one teške i ohrapavjele… od svih suza prolivenih… od svih nepravdi koje su ih dotakle.
Mamo moja, sin ti i u kaburu ima samo jednu želju: da ti ruke miluje. Da ti ruke ljubi – one koje su ga othranile. One koje, i onda kad ga je zemlja pojela, za njega uče Fatihe. A znam da te bole.
Voli te tvoj sin.