Hadžifejzović: „U veče pred 6. april, Dan grada Sarajeva, gost uživo počasni građanin Sarajeva. Sutra mu se daje počast.
Aleksandar Popov je po mnogo čemu odavno, desetljećima Sarajlija. Momčina iz Vojvodine u Sarajevu je služio vojni rok, studirao na FPN-u, radio na Radio Sarajevu i u ‘Našim danima’, oženio se Sarajkom… čak je pravio probleme po Sarajevu – vodio studentske demonstracije 1968. na FPN-u. Onda se sa Sarajkom vratio u Novi Sad i tamo bio direktor lista ‘Dnevnik’, pomoćnik pokrajinskog ministra informisanja, jedan od lidera reformista, ali sve vrijeme u problemima zbog Miloševića. Odmah na početku agresije jasno se svrstao na stranu Sarajeva, protiv Miloševića: on, lala, širok, miran, spor, sabran tražio je baš ovog aprila, ali one 1992. godine, način kako da dođe u Sarajevo i bude dobrovoljac. Tog aprila je znao i javno govorio i pogodio: ‘Tijesna će biti sudska klupa za ratne zločince…’ Opet, ovaj april one 1995. godine – Popov sa 38 intelektualaca – najjača ekipa Srbije ikada skupljena – ulazi u opkoljeno Sarajevo.
Šešeljevi četnici su Popova nakon povratka iz Sarajeva fizički napali… Promašili ga u Sarajevu, dočekali u Novom Sadu… Protiv Miloševića se borio od 1986. godine. 1999., javno, na mitingu poručuje balkanskom kasapinu: ‘Krvavi trag srpskog šovinizma obilježen je ruševinama i grobovima od Sarajeva, Vukovara, preko Dubrovnika do Tuzle.“
Aleksandre, šta znači tvoja povezanost sa Sarajevom?
Popov: “To je više od emocije. Sarajevo me 1967., kada sam došao na studije, primilo kao svoga. Sarajevo je jedan čudesan grad; on upija čovjeka u sebe. Jedan je od rijetkih gradova koji sve prima otvorenih ruku. I mene su tako primili. Osjećao sam obavezu prema Sarajevu kada sam otišao u Novi Sad. Od svoje države nikakav orden ne bih primio. Od tih ljudi tamo, ne! Meni je orden ovo što ću dobiti u Sarajevu. Sramota bi me bilo da mi ekipa koja vodi Srbiju da orden. To bi značilo da sam nešto pogrešno radio!”
Hadžifejzović: “Otkud potreba da pružiš otpor Miloševiću?”
Popov: “To je utjecaj moje majke. Ona je bila pravedna i tako nas je vaspitala. Bio sam učesnik i studentskih demonstracija dok sam studirao u Sarajevu. Znao sam da Milošević neće imati mjere u onome što radi! Zbog otpora njemu sam dao otkaz u Ministarstvu informisanja, a bez posla je ostala i moja supruga!”
Hadžifejzović: “Zašto stranci ne završe ovo?”
Popov: “Politički lideri u BiH su se vremenom uvezivali u razne interesne sfere. Ako bi Dodik bio sklonjen, to bi bilo upozorenje i ostalima! Tako je bilo i pred početak rata! Mi živimo u atmosferi nedovršenog rata! Proces je tek na početku. Dejtonska BiH ne može da funkcioniše!“
CIJELO GOSTOVANJE POGLEDAJTE U VIDEOPRILOGU.