U jutarnjem programu ugostili smo prof.Lejlu Tutić koja nas je, birajući temu "Čovjek između toksične pozitivnosti i hrabrosti da bude ranjiv", podsjetila na važnost iskrenosti prema sebi i biranju života bez maski pa makar u našem mikro svijetu. Toksična pozitivnost kao nametnuti stav društva, sredine i socijanih trendova u velikoj mjeri šteti našem biću, svijesti i podsvjesti te sveukupnom stanju naše psihičke stabilnosti.
Profesorica je ovog jutra objasnila pojam "toksična pozitivnost" te na primjeru iz svakodnevnog života objasnila koliko je to jedan sveukupni društveni pritisak i površnost kojoj nas stavom "ma sve je ok" iz generacije u generaciju uče, a zapravo nas guraju u psihički ponor i sve veću nesigurnost i bolnost. Kako u razgovoru i navodi " Život je u vezi kontrasta i polariteta, naša iskustva i sve što proživljavamo ima i negativnosti i pozitivnosti, ali nas se stalno forsira da ističemo pozitivnost što nas gura u potpunu negativnsot i prazninu" te da treba podjednako zagrliti i svoj uspjeh i svoj poraz. Optimizam i pozitivizam ne smiju isključiti ranjivost, a da smo mi učeni kroz generacije da je ranjivost, posebno njeno ogoljavanje, nedopustiva slabost vrijedna kazne. Profesorica sve više i više primječuje kako mi ne znamo kako s tugom i bolom živjeti, nositi se i razgovarati jer je neprijatno i onda bježimo u lažnu pozitivnost, dok je jedino riješenje prihvatanje i suočavanje sa tugom i bolom. Korisno i zanimljivo gostovanje prof.Tutić pogledajte do kraja jer često zanemarimo šta stečenim znanjem i nasljeđenim "pravilima" zapravo štetimo sebi, ali i svojoj djeci.