Hadžifejzović: „Sahranjen je Slavo Kukić. Na sahranu nisu smjeli doći njegovi politički protivnici. Nisu smjeli ništa ni napisati. Stranačka direktiva ili samo strah? Bez oproštaja protivnika… Hm… možda to nije ni loše – bolje da neprijatelj ne dođe na ispraćaj nego da licemjerno prisustvuje, protokola radi, i još se u sebi smije što je taj umro prije njega… U subotu, kada je umro, kazali smo u ovoj emisiji da niko nije reagovao osim prijatelja mu – profesora Esada Bajtala. Nakon toga, ipak reakcije i komemoracije… Nije Slavo pomogao samo mladima u školovanju; gurao je, školovao i ondašnje partijske funkcionere… Ti konvertiti iz komunizma u nacionalizam nisu mu došli na sahranu… sučeljavanje sa pokojnikom ipak zna biti vrlo neprijatno. FACE u Posušju.“
Slavo Kukić i mrtav pobjeđuje: Komunistički konvertiti sakrili se u mišije rupe, nisu smjeli doći na sahranu!
Hadžifejzović: „Sučeljavanje sa pokojnikom ipak zna biti vrlo neprijatno!“
Akademik Slavo Kukić preminuo je 7. septembra 2024. godine, a nakon tri dana ukopan je na groblju u rodnom Posušju. Od njega su se emotivnim govorima oprostile njegove kolege, rodbina, istomišljenici s univerzalnom porukom: „Ostavio je trag u akademskom društvu Bosne i Hercegovine!“ Bilo je i onih koji nisu smjeli, htjeli, željeli odati pomen akademiku Kukiću.