“Smijeh i suze Abdulaha Sidrana” – Sam je režirao svoju komemoraciju: Hoću muziku, humor, poreziju!

Hadžifejzović: „Komemoracija Sidranu bila je veličanstvena i jednostavna. Prepuna dvorana Narodnog pozorišta- dokaz poštovanja. Nikome ništa ne zamjeramo, samo podsjećamo. Sidran je, takav je, davno bio režirao i taj oproštaj od njega. Čak je svoj in memoriam, komemoraciju, više puta uživo, pred publikom, sa publikom i gostima i – odigrao, obavio. Možda u žurbi, možda zbog kratkog vremena za realizaciju, organizatori komemoracije se nisu sjetili – ili nisu mogli organizovati ono što je Sidran skicirao, razradio  a čak, često, i odigrao. Citiram ga: „Večeri sa Sidranom“: „Zamislio sam to kao nekakvu generalnu probu komemorativnog skupa, nakon što umre pjesnik. Zdravstveni karton mi je stvarno bio grozan. Dijabetes, tri bajpasa, dva stenta, dva karcinoma, opća ateroskleroza, u p.m.! Da pošaljem nježnu poruku kako ne želim da na ‘mome’ komemoracijskom skupu ‘drže govore’ ni državni ni vjerski činovnici, smislio sam scenarij: poezija, humor, muzika, razgovor o jeziku, uspomene, anegdote. Moglo se zvati: Smijeh i suze Abdulaha Sidrana. Nekoliko takvih, Sidranovih večeri, FACE TV je emitovala. Da, pjesnik nije htio da iz nas izvuče tugu već da ga ispratimo njegovom pjesmom, humorom,uspomenom, anegdotom i jezikom bosanskim. Evo kako je pjesnik doživljavao svoju smrt, komemoraciju.“