Umirala u bolnici, dijete nije mogla vidjeti, drugi nisu marili! Brankica Raković bez dlake na jeziku

Raković: “Voljela bih da živimo neke mirnije živote i da prestanemo da krivimo druge zbog situacija u kojima se nalazimo, jer mislim da nam u konačnici svi rade ono što im mi dozvolimo! Najteže je preuzeti odgovornost i suočiti sa tamnim stranama naše ličnosti! Moramo liječiti stvari da bi one nestale! U nesretnim brakovima ostajemo jer se plašimo da ćemo ostati sami! Niko nas niko nije naučio da samoća ne znači usamljenost! Dvije su važne ljubavi u svakom odnosu: ljubav prema partneru, ali i da li ti voliš sebe onakvu kakva si u odnosu s tim čovjekom! Ono što odnos pravi od tebe… da li je to to verzija tebe koju ti voliš?! Mnoge žene tu prestanu da se vole i taj balans padne! Plašimo se komentara ljudi… i dalje je to na Balkanu prisutno! Žao mi je; kad sam bila u bolnici i čekala da vidim svoje trogodišnje dijete, mišljenje ljudi mi nije bilo bitno, jer ja sam mogla i da umrem, a oni su nastavili sa svojim životom! E to je ono što mi ne razumijemo: svijet nastavlja da se vrti! Put prema nekom boljem životu počinje prvim korakom, ali našim! Živimo u vremenu kada je samo biti pokazi šta imaš, a da li je to tvoje nikog ne zanima! Živi se za like i ide se na mjesta gdje će vas neko vidjeti! Sve radimo na kredite, finansijske i emotivne; plaćamo sve na rate, pa i svoje živce! Nikad više nismo pričali o mentalnom zdravlju, a nezdravije živjeli! Moramo da se vratimo sebi! Savjetovala bih žene da češće slušaju želudac jer mozak zna da bude preopterećen informacijama; srce zna da ponesu emocije, ali želudac uvijek zna kad nisu na pravom mjestu! Važno je da znaju da nikad nisu same! Važno je da naprave korak ka nečemu boljem! Zakažite termin kod ginekologa, pregledajte dojke i provjerite hormone, jer nema ko drugi da vas spasi osim vi sami sebe!”