Situacija u Fudbalskom savezu Kantona Sarajevo (FSKS) nije samo lokalna priča o podjelama, proceduralnim nepravilnostima i zakonskim bitkama. Ovo je ogledalo mnogo dubljeg problema – problema koji polako, ali sigurno gura bh. fudbal ka provaliji. Kada klubovi i udruženja unutar FSKS-a organizuju dvije paralelne izborne skupštine, jasno je da se radi o sistemu koji je već odavno izgubio povjerenje, funkcionalnost i svrhu.
Klubovi Kantona Sarajevo već godinama upozoravaju na nepravilnosti u radu FSKS-a. Dominacija raznih udruženja, marginalizacija stvarnih fudbalskih subjekata i usvajanje kriterija koji favorizuju odabrane elite samo su simptomi dublje bolesti. Sve to kulminiralo je u novembru ove godine, kada su klubovi, uz podršku Ministarstva kulture i sporta Kantona Sarajevo, smijenili postojeće rukovodstvo. Njihove odluke, međutim, nisu priznate od strane Nogometnog saveza BiH (NS BiH), koji je formirao radnu grupu da nadzire izbore.
Ali pitanje je šta ova „Mapa puta“ zaista znači za bh. fudbal? NS BiH insistira na novim izborima pod njihovim nadzorom, dok klubovi optužuju savez za nametanje odluka koje nisu u interesu lokalne fudbalske zajednice. Ovo je još jedan dokaz kako su politizacija, klijentelizam i unutrašnje borbe postali standard u domaćem fudbalu.
Nije ovo samo priča o FSKS-u. Ovo je priča o cijelom bh. fudbalu. Odavno smo svjesni lošeg suđenja u Mtel Premijer ligi BiH, gdje sudijske odluke redovno izazivaju bijes navijača, igrača i trenera. Na terenu vlada haos, a iza kulisa dominiraju politički interesi i lični obračuni. Umjesto napretka, imamo stagnaciju. Ne, to je netačno. Mi više ne stagniramo. Sada idemo unazad.
A šta reći o reprezentaciji Bosne i Hercegovine? Rezultati su postali predmet sprdnje, a umjesto ponosa, mnogi navijači osjećaju sramotu kada gledaju naš tim. Kako očekivati bolje, kada je sve što se događa na vrhu ogledalo onoga što se dešava na lokalnim nivoima poput FSKS-a?
Historija nas podsjeća da je fudbal u Bosni i Hercegovini nekada bio izvor nade, zajedništva i ponosa. Igrači poput Safeta Sušića, Mehe Kodre i Edina Džeke su nas ujedinjavali u teškim vremenima. Danas, kada nam je to najpotrebnije, umjesto zajedništva imamo raskole, skandale i osjećaj nemoći. Fudbal, taj univerzalni jezik koji bi trebao spajati ljude, postao je još jedna arena za političke borbe i lične interese.
Gdje je izlaz? Prvi korak je priznati da problem nije samo u FSKS-u, NS BiH-u ili Premijer ligi. Problem je u svima nama koji smo dozvolili da stvari dođu do ove tačke. Potreban nam je transparentan, inkluzivan i zakonit pristup rješavanju problema. To znači da sve zainteresovane strane – klubovi, savezi, institucije i navijači – moraju zajedno raditi na povratku povjerenja u fudbalske institucije.
Jer ako nastavimo ovako, fudbal u Bosni i Hercegovini neće samo dotaknuti dno. Mi ćemo provaliti kroz njega.
Piše: Amel Petrović